Vasilij Aleksandrovič
Vasilij Aleksandrovič[1] (rus. Василий Александрович; Gatčina, Sankt Peterburg, 23. jun/7. jul 1907 — Vudsajd, Kalifornija, SAD, 23. jun 1989) bio je knez imperatorske krvi i član Ruskog imperatorskog doma u izgnanstvu.
Vasilij Aleksandrovič | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 7. jul 1907. |
Mesto rođenja | Sankt Peterburg, Ruska Imperija |
Datum smrti | 23. jun 1989.81 god.) ( |
Mesto smrti | Vudsajd, Kalifornija, SAD |
Porodica | |
Supružnik | Natalija Golicina |
Potomstvo | Marina Romanova |
Roditelji | Aleksandar Mihajlovič Ksenija Aleksandrovna |
Dinastija | Romanov |
Prethodnik | Dmitri Alexandrovich of Russia |
Naslednik | Nicholas Romanovich, Prince of Russia |
Bio je mlađi sin velikog kneza Aleksandra Mihajloviča i velike kneginje Ksenije Aleksandrovne. Od 1981. do 1989. bio je predsjednik Udruženja članova roda Romanovih (rus. Объединение членов рода Романовых).
Biografija
urediKnez imperatorske krvi Vasilij Aleksandrovič je rođen 23. juna/7. jula 1907. godine u imperatorskom dvorcu u Gatčini gdje je i proveo djetinjstvo. Tokom Februarske revolucije (1917) imao je samo deset godina. Otadžbinu je napustio 1919. zajedno sa roditeljima na britanskom bojnom brodu „Molboro“. U emigraciji je živio sa majkom u Danskoj, a zatim u Ujedinjenom Kraljevstvu. Školu je završio u Londonu, a zatim se 1928. odselio za SAD.
Završio je poljoprivredni fakultet u Sakramentu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata služio je u američkoj vojsci. Sa ženom je živio u seoskoj vili na oko tridesetak kilometara južno od San Franciska. Umro je 24. juna 1989. godine u Vudsajdu (Kalifornija, SAD). Sahranjen je u San Francisku, na srpskom groblju, zajedno sa suprugom.[2][3]
Imperatorski dom
urediGodine 1918. bilo je presječeno sve muško potomstvo imperatora Aleksandra III Aleksandroviča. U skladu s pravilima nasljeđivanja prestola, pravo nasljedstva je prešlo na drugog sina imperatora Aleksandra II Nikolajeviča — velikog kneza Vladimira Aleksandroviča (1847—1909). Njegov najstariji sin je bio veliki knez Kiril Vladimirovič koji se 1922. godine proglasio za čuvara prestola, a manifestom od 31. avgusta 1924. proglasio se za imperatora sveruskog u izgnanstvu. Od 1938. do 1992. dinastički starješina je bio njegov sin veliki knez Vladimir Kirilovič.
Knez Vasilij Aleksandrovič je, kao i drugi dinastički članovi, stupio u morganatski brak i time lišio svoje potomke prava na presto. Dana 31. jula 1931. godine u Njujorku oženio se sa kneginjom Natalijom Aleksandrovnom Golicinom (1907—1989), kćerkom kneza Aleksandra Vladimiroviča Golicina (1876—1951). Imali su kćerku jedinicu Marinu. Starješina Imperatorskog doma veliki knez Vladimir Kirilovič je darovao knenjigi Nataliji, dana 7. maja 1951, plemićku titulu i prezime „kneginje Romanovske“ sa titulisanjem „svjetlost“.
Za razliku od Kirila Vladimiroviča svi drugi članovi Ruskog imperatorskog doma u izgnanstvu su dobili morganatske potomke bez prava na presto. Nakon Drugog svjetskog rata, s ciljem jačanja rodbinskih veza između takvih potomaka potekla je zamisao o osnivanju udruženja potomaka. Osnovano je Udruženje članova roda Romanovih (1979) čiji je predsjednik u periodu od 1981. do 1989. bio knez imperatorske krvi Vasilij Aleksandrovič. On je bio i posljednji član udruženja koji je istovremeno bio i član Imperatorskog doma. Nakon njegove smrti (1989) nasljednik velikog kneza Vladimira Kiriloviča je postala njegova kćerka Marija Vladimirovna. Nastupilo je nasljeđivanje po ženskoj liniji jer bi smrću njenog oca Vladimira bila presječena posljednja muška linija.
Vidi još
urediIzvori
uredi- ^ Kao član Imperatorskog doma nije imao prezime „Romanov“ već titulu, ime i očestvo.
- ^ Svetloй pamяti Knяzя Vasiliя Aleksandroviča i Knяgini Natalii Aleksandrovnы Romanovыh (iz žurnala "Kadetskaя pereklička" №48, 1989g.) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. novembar 2011), Pristupljeno 9. 11. 2016.
- ^ Vasili Romanov, 81, Nephew of Last Czar (The New York Times obituaries), Pristupljeno 9. 11. 2016.