Valja Mare (Karaš-Severin)

Valja Mare (rum. Valea Mare) naselje je u Rumuniji u okrugu Karaš-Severin u opštini Farliug.[2][3] Opština se nalazi na nadmorskoj visini od 171 m.

Valja Mare
rum. Valea Mare
Naselje
Skyline of Valja Mare
RO
RO
Valja Mare
Lokacija u Rumuniji
Koordinate: 45° 30′ 12″ N 21° 48′ 19″ E / 45.50333° S; 21.80528° I / 45.50333; 21.80528
Zemlja Rumunija
OkrugKaraš-Severin
OpštinaFarliug
Nadmorska visina171 m (561 ft)
Stanovništvo (2002)[1]
 • Ukupno164
Vremenska zonaIstočnoevropsko vreme (UTC+2)
 • Leti (DST)Istočnoevropsko letnje vreme (UTC+3)
Geokod663625

Prošlost

uredi

Po "Rumunskoj enciklopediji" mesto se prvi put pominje 1584. godine. Tu je po proterivanju Turaka 1717. godine popisano 32 doma.

Ime mesta u prevodu na srpski jezik je bilo "Velika dolina". Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto pripada Tamiškom okrugu, Čakovačkog distrikta. Stanovništvo je pretežno vlaško.[4] Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir u mestu je bio jedan sveštenik. Bio je to paroh, pop Georgije Nedeljković (rukop. 1788) koji je znao samo rumunski jezik.[5]

Selo je 1764. godine bilo u sastavu Lipovskog protoprezvirata.[6] A 1824. godine nalazi se u Karansebeškom protoprezviratu. Tu službuje tada pop Sampson Popović.[7]

U selu Valja Mare živeo je kao samac i umro oko 1840. godine Srbin, posednik Todor Marković. Tek 1900. godine pokrenuta je ostavinska rasprava, i traženi su njegovi naslednici. Marković je imao novac (oko 30.000 f)[8] deponovan u Glavnoj državnoj blagajni u Budimpešti. Pokojnikov kapital se sa kamatama popeo na milion kruna (500.000 f), a najveći deo dobio je jedan od četiri naslednika - Stevan Zukanović hotelijer u Pakracu.[9]

Stanovništvo

uredi

Prema podacima iz 2002. godine u naselju je živelo 164 stanovnika, od kojih su svi rumunske nacionalnosti.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b „Recensământul Populaţiei şi al Locuinţelor”. Arhivirano iz originala 2012-09-18. g. Pristupljeno 2011-12-08. 
  2. ^ „The GeoNames geographical database”. 2012. 
  3. ^ „Communes of Romania”. Statoids. Gwillim Law. 2010-07-27. Pristupljeno 4. 7. 2015. 
  4. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  5. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 9/2016.
  6. ^ "Srpski sion", Karlovci 1905. godine
  7. ^ "Serbski letopisi za 1825.", Budim 1824. godine
  8. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1900. godine
  9. ^ "Zastava", Novi Sad 1901. godine

Spoljašnje veze

uredi