Velika ustavotvorna narodna skupština u Kragujevcu

Velika ustavotvorna narodna skupština u Kragujevcu je bilo zasedanje skupštine u periodu od 10. juna do 29. juna 1869.[1]

Na ovoj skupštini je donesen Ustav Srbije iz 1869. godine koji je objavljen na Petrovdan.

Velika ustavotvorna narodna skupština 1869. uredi

Pola godine po primanju kneževske dužnosti Namesništvo je, svojim ukazom, osnovalo jedan odbor („Svetonikoljski odbor") kome je stavljeno u dužnost da pripremi projekt ustava s tim, da se prethodno izjasni da li je novi ustav uopšte potreban i kakav bi trebalo da bude. Za članove toga odbora, takođe ukazom, imeiovano je 70 lica iz svih društvenih redova, sva tadašnja duhovna i politička elita Srbije. Odbor se izjasnio za potrebu izmene ustava i, prema sporazumu sa vladom i Namesništvom, napravio jedan novi projekt ustava, a da bi se taj ustav prema potrebi još proširio i dopunio bilo je odlučeno da se raspišu izbori za Veliku ustavotvornu narodnu skupštinu koja je sazvana za 10. juni 1869. y Kragujevac.

Na izborima za Veliku ustavotvornu narodnu skupštinu bilo je izabrano 516 narodnih poslanika. Po partijskoj pripadnosti oni su, skoro bez izuzetka, pripadali liberalnoj stranci, pa je i ustav iz 1869. godine njeno delo. Izbori su izvršeni u redu. 9. juna već su svi poslanici bili u Kragujevcu, gde se nalazio i maloletni knez sa Namesništvom, članovima vlade i Državnog saveta. Po pregledu ioslaničkih punomoćja skupština se konstituisala: za predsednika izabran je Živko Karabiberović, za potpredsednika Todor Tucaković, a za sekretare Kosta Grudić i Jovan Bošković, sva četvorica članovi narodne skupštine.

12. juna Namesništvo je otvorilo skupštinu besedom kojom izjavljuje da je skupštinu sazvalo u cilju da se s narodom dogovori hoće li se i kako pristušiti izmeni zemaljskog ustava.

Svojom adresom skupština je odgovorila da ustav treba menjati, očekujući:

„da joj Vlada podnese takav projekt ustava kojim će se priznati narodu rešavajući glas u potpunom zakonodavstvu, a ujedno zakonom ujemčiti one ustanove koje osiguravaju: život, čast, slobodu i imovinu građansku; kao: saziv skupštine svake godine, nezavisnost sudsku, odgovornost činovnika uopšte, ministarstvu odgovornost, opštinsku samoupravu, zakonom uređenu slobodu pečatnje, i, najposle, uređenje vlasti: sudskih, policijskih, finansijskih, itd., kako bi one odgovarale pravoj potrebi narodnoj.

Posle toga skupštini je podnesen gotov predlog ustava koji je ona na svojim sednicama odeljak po odeljak pretresala. Glasalo se kako o pojedinim poglavljima, kad je po njima završena diskusija, tako i o ustavu u celini, kada je pretres bio definitivno završen. O diskusiji koja je vođena i trajala nekoliko uzastopnih sednica sekretari su vodili opširan zapisnik u koji su unošena i razna mišljenja i predlozi pojedinih narodnih poslanika. Za vreme trajanja skupštine poslanicima je, na ime dijurne i troškova, isplaćivano po 15 groša dnevno. Svi zapisnici u potpunom obimu objavljeni su u Srpskim Novinama i, naknadno, u jednoj zasebnoj knjizi.

Po završetku diskusije novi ustav bio je izglasan, a Nameoništvo ga je potpisalo. Ustav je posle zakletve stupio na snagu.[1]

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi

Narodne skupštine Srbije

1869