Večni plamen je plamen, lampa ili baklja koja gori neprekidno na neodređeno vreme. Većina večnih plamenova je zapaljena namerno, ali neki su prirodni fenomeni izazvani prirodnim curenjem gasa i sličnim procesima, a većina njih može da gori decenijama ili vekovima.

Grob neznanog junaka u Moskvi. 2022
Spomenik „Večna vatra“, Sarajevo

U drevna vremena, ljudi su večni plamen palili drvima ili maslinovim uljem; danas se večni plamenovi održavaju dobavljanjem propana ili prirodnog gasa. Večni plamen najčešće komemoriše osobu ili događaj od nacionalnog značaja ili služe kao podsetnik na posvećenost zajedničkom cilju, kao što je međunarodni mir.

Verski i kulturni značaj uredi

Večna vatra je dugogodišnja tradicija u mnogim kulturama i religijama. U drevnom Iranu odabrani sveštenik je održavao atar i predstavljao koncept božanskih iskri ili ameša spenta, kako tumači Zoroastrijanizam.[1]

Večni plamen je i komponenta jevrejskih verskih rituala koji su se obavljali u Tabernaklu a kasnije u jeruslimskom hramu, gde zapovest traži da vatru stalno gori na Oltaru.[2] Moderni judaizam nastavlja sličnu tradiciju održavanjem tzv. lampe svetilišta, na ner Tamidu, uvek upaljena iznad kovčega u sinagogi. Nakon Drugog svetskog rata, takav plamen stekao je značenje kao podsetnik na šest miliona Jevreja ubijenih u Holokaustu.

Nacija Čerokija održavala je plamen u sedištu vlade sve do ukidanja njihove vlade prema Zakonu o preseljenju Indijanaca 1830. godine. Nakon toga je žar poslednje vatre vlade ponesen zapad za novi dom nacije na teritoriji Oklahoma. Plamen je kasnije odnesen nazad na mesto poslednjeg sedišta vlade u Nacionalni park Red Klej u jugoistočnom Tenesiju, u Muzeju Čeroki Indijanaca u Čerokiju i u Plemenskom kompleksu Nacije Čerokija u Talekvi.[3]

U Kini je nekad bilo uobičajeno da se upali lampa kao aspekat štovanja pređa; bila bi postavljena ispred plakete za duha na oltar pređa porodice.[4]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Takht-e Sulaiman - UNESCO World Heritage Centre
  2. ^ LEV 6:12 : "I vatra na oltaru će da gori u njemu, neće se ugasiti i sveštenik će svako jutro stavljati drva na njega, i položite žrtvu paljenicu, a on će spaliti mast na darovima" Sveto Pismo (verzija King Džejms)
  3. ^ Morris, Charla Jean (2011). From the First Rising Sun: The Real First Part of the Prehistory of the Cherokee People and Nation According to Oral Traditions, Legends, and Myths. AuthorHouse. str. xvii. ISBN 978-1-4634-3644-5. 
  4. ^ „Settling the Dead: Funerals, Memorials, and Beliefs Concerning the Afterlife”. Asia for Educators, Columbia University. Pristupljeno 2. 5. 2014. 

Literatura uredi