Vilijam Henri Foks Talbot

Vilijam Henri Foks Talbot (engl. William Henry Fox Talbot; Melberi, 11. februar 1800Lakok, 17. septembar 1877) bio je engleski pronalazač, fotograf, lingvista, matematičar, pronalazač fotografskog procesa kalotipija (talbotipija), a bavio se i optikom. On je eksperimentisao sa prvim fotografskim bleskalicama. Upotrebio je ka tome statički elektricitet koji je bio nagomilan u lajdenskoj boci. Kao fotografski predložak mu je poslužio primerak lista Tajms koji je okretao na brzom točku. O svom eksperimentu je rekao:

Vilijam Henri Foks Talbot
Vilijam Henri Foks Talbot
Datum rođenja(1800-02-11)11. februar 1800.
Mesto rođenjaMelberiVelika Britanija
Datum smrti17. septembar 1877.(1877-09-17) (77 god.)
Mesto smrtiLakokUjedinjeno Kraljevstvo
SupružnikConstance Fox Talbot
RoditeljiWilliam Davenport Talbot
Elizabeth Theresa Fox- Strangways

„U našoj je moći napraviti sliku krećućih se predmeta ako ih budemo mogli osvetliti naglim električnim izbojem.“

Prvi na svetu je predložio prenosni fotografski aparat.

Pronalazak procesa kalotipije uredi

Već u godini 1819. pronašao je Džon Heršel sposobnosti natrijum tiosulfata da raspušta halogenide srebra i o tome je obavestio svoga prijatelja Talbota.

Talbot je pravio fotografske eksperimente od 1834. godine i koristio se saznanjima svojih prijatelja Džona Heršela i Tomasa Vedžvuda. Talbot je najpre i već 1835. godine pronašao metodu koja se naziva „fotogenički crteži“ što su u stvari fotogrami koje je na ovaj način otkrio. Za tu priliku on je na papir stavljao cvetove, latice, delove bilja iz herbarijuma i druge predmete koji su bili plohi. Negativnu sliku ovih senki je mogao da prevede na pozitivnu kopiranjem. 1835. godine je konstruisao fotografske aparate sa velikim sočivima za koje su mu prijatelji govorili da su nalik na mišolovke. Za četiri naredne godine on je svoje metode poboljšao. Običnu hartiju za crtanje on je namazao srebrnim nitratom, zatim je to osušio i namakao u kalijum jodid i ponovo sve osušio. Neposredno pre upotrebe se papir učinio osetljivim sa rastvorom kiseline hidrobenzove. Papir se razvijao pri svetlosti sveće a pozitiv se dobijao kontaktnim kopiranjem, pri čemu je dužina osvetljavanja imala uticaj na ton koji se manjao od karmina i purpura sve do braoncrnoga ovako dobivenog pozitiva.

Kalotipija je prva omogućila umnožavanje snimaka prema procesu negativ-pozitiv, slike su bile manje ranjive, a proizvodnja jeftinija.

Talbot je sažeo svoj rad u nekoliko rečenica: „Ne tvrdim da umetnost treba da bude dovedena do savršenstva, ali sam nešto sam započeo. Ove granice nisu do danas dosegnute. Povećavam napore da ova umetnost bude na kraju postavljena na čvrste noge.“

Galerija uredi

U jednom svom pismu Talbot je govorio: „Mislim da snimci koje radi Dager u Francuskoj se jako razlikuju od engleske heliografije“. Sigurno je imao na umu mogućnosti kopiranja slika. Svi dalji pobornici fotografije su pošli putevima pozitiv – negativ.

Literatura uredi

  • Velika knjiga o fotografiji, Time-Life, prevod M. Hausler Prosveta Zagreb 1980.
  • Članak je delom ili u potpunosti prema istoimenom članku u Češkoj Vikipediji

Spoljašnje veze uredi