Viralni video

видео који постане популаран након дељења на интернету

Viralni video (engl. viral video) je video-snimak koji je postao popularan kroz proces internet deljenja, najčešće preko veb-sajtova za deljenje video-snimaka, društvenih medija i elektronske pošte. Viralni video je često humorističkog sadržaja i ima veliki broj pregleda u kratkom vremenskom roku.

Saj i logo za Gangnam Style, pesmu korejskog izvođača čiji je video bio najgledaniji na Jutjubu

Istorija uredi

Viralni video snimci su nastali pre velikih sajtova za deljenje videa i delili su se preko elektronske pošte. Jedan od najranijih video snimaka je Duh Božića, nastao 1995. godine.[1] U skorije vreme nastao je veliki talas viralnih videa, na sajtovima za deljenje video snimaka kao što je Jutjub, zbog dostupnosti pristupačne digitalne kamere.

Broj pregleda uredi

Bilo je mnogo pitanja šta tačno predstavlja viralni video, koliko pregleda treba da ima da bi smatrao viralnim, koliko brzo treba da raste u gledanosti i sl. Ne postoje tačna pravila sa koliko pregleda video postaje viralan. Na svom blogu, Jutjub ličnost Kevin Nalti postavio je pitanje „Koliko pregleda je potrebno da bi video bio viralan?”. U 2011. je rekao: „Pre par godina, video bi se smatrao viralnim ako skupi milion pregleda.” Posle nekog vremena promenio je definiciju: „Video je viralan ako skupi više od 5 miliona pregleda u roku od 3—7 dana.”[2]

Studija uredi

Zbog svog društvenog uticaja, viralni video-snimci privlače pažnju kako industrije tako i akademske zajednice. CMU viralni video[3] predstavlja javne podatke studije o viralnim video-snimcima, gde su video-snimci pažljivo selektovani od strane eksperata iz Jutjuba, Tajma i Reja Vilijama Džonsona. Statistički podaci koji su dobijeni dostupni su na sajtu.[4]

Socijalni uticaj uredi

Promovisanje muzike uredi

Jutjub je postao sredstvo promocije bendova i njihove muzike. Mnogi nezavisni muzičari, kao i velike kompanije kao što su Juniversal mjuzik grup, koriste ovaj sajt za promociju svojih videa.[5] Često se promoviše nekvalitetna muzika i/ili stvara iluzija popularnosti te muzike ili predstavnika iste kupovanjem ili lažiranjem broja pregleda, što su radili i mnogi pravi i kvalitetni umetnici.

Obrazovanje uredi

Viralni video snimci nastavljaju da rastu u popularnosti kao sredstvo učenja. U martu 2007, učitelj osnovne škole Džejson Smit je napravio Tičer tjub, sajt za deljenje edukativnih videa sa drugim učiteljima. Ovaj sajt trenutno ima više od 50.000 video-snimaka.[6] Neki fakulteti koriste viralne video-snimke za nastavu.[7]

Političke implikacije uredi

Američki predsednički izbori 2008. su pokazali uticaj političkih viralnih video-snimaka. Po prvi put, Jutjub je prikazivao Si-En-Enovu predseničku debatu; korisnici su bili pozvani da postave pitanje. U ovoj debati, mišljenja kreatora viralnih video-snimaka i korisnika po prvi put su shvaćena ozbiljno.

Finansijske implikacije uredi

Veb-saobraćaj ostvaren viralnim videom snimcima ostvaruje prihod od reklama. Jutjub ostvaruje prihod prodajom i prikazivanjem reklama. Prema navodima Njujork tajmsa, Jutjub korisnici koriste algoritam „referencijalno rangiranje” da bi procenili viralni potencijal snimaka postavljenih na sajt. Koristeći uzorak od 10.000 pregleda, može se odrediti verovatnoća da li će snimak postati viralan. Ako se utvrdi da je snimak podoban za reklamiranje, kontaktira se originalni kreator putem elektronske pošte i nudi mu se ugovor o saradnji. Ovim putem, snimci kao što je David After Dentist ostvarili su više od 100.000 dolara zarade.[8]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „The history of viral video”. Tuscoloosa News. 6. 6. 2007. Pristupljeno 23. 11. 2009. 
  2. ^ Megan O'Neill. „What Makes A Video 'Viral'?”. 9. 5. 2011. Pristupljeno 20. 12. 2013.
  3. ^ CMU Viral Videos
  4. ^ Viral Video Characteristics
  5. ^ „Universal Music Group”. 
  6. ^ Katherine Leal Unmuth. Dallasnews.com Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. jul 2010)
  7. ^ Wendy Leopold, Northwestern.edu
  8. ^ Cain Miller, Claire (26. 10. 2011). „Cashing In on Your Hit YouTube Video”. New York Times. Pristupljeno 21. 11. 2012. 

Spoljašnje veze uredi