Visajanci (Mga Bisaya) je termin koji se koristi za etnolingvističke grupe nastanjenih na Visajanskim ostrvima, najvećim delovima Mindanaa i najjužnijim delovima Luzona. Najveći broj Visajanaca govori jednim ili većim brojem visajanskih jezika, među kojima je najrasprostranjeniji sebuano, kojim govori svega 25 miliona ljudi.[2] Nemali broj njih živi u Metro Manili i okolnim provincijama zbog negativnih efekata ekonomske centralizacije svoje nacije. Velika većina Visajanaca pripada hrišćanskoj veri (90%), uglavnom su skloni katolicizmu.

Visajanci
Mga Bisaya
Područja u kojim Visajanci žive
Ukupna populacija
33.222.900 (2010)
Regioni sa značajnom populacijom
Visajska ostrva, veći delovi Mindanaa, najjužniji delovi Luzona, ostali delovi Filipina
Jezici
Visajanski jezici, filipinski jezik, engleski jezik, španski jezik
Religija
Hrišćanstvo: 85% rimokatolicizam, 2% Aglipajan, 1% evangelisti, ostalih 4% pripada Hristovoj crkvi Filipina, mormonisti
8% sunizam, animizam, budizam i ostale religije.[1]
Srodne etničke grupe
Moro (Tausug, Badžao) i ostali Austronezijski narodi

Ukupno ih ima oko 33.222.900.

Terminologija

uredi

Kabisaj-an (Kabisay-an) je naziv koji se koristi i za Visajance i za ostrva koja su nastanjivali od praistorije. Anglikanizovan termin Visajas (potiče iz hispanizovanog Bisajas), se češće koristi.

U severnom Mindanau, za Visajance (oba, domoroci i doseljenici) su susedni Lumadi koristili naziv dumagat („morski ljudi“ ne poistovećivati sa Etima). Tako je pravljena razlika između priobalnih Visajanaca i Lumada unutrašnjih visoravni i močvara.[3]

Jezici

uredi
 
Mapa visajanskih jezika

Etnički Visajanci pretežno govore bar jednim jezikom iz grupe visajanskih jezika, koji pripadaju malajsko-polinežanskoj grani austronezijske porodice jezika. Za sve te jezike koristi se naziv Pinsaja ili Bisaja. Iako su svi jezici indicirani i klasifikovani u grupu visajanskih jezika, ne izjašnjavaju se svi etnički i kulturno kao Visajanci. Narod Tausug iz etničke grupe Moro, koristi termin Bisaja samo za pretežno hrišćanske nacije gde su Visajanci priznati.[4]

Religija

uredi

Monoteizam se među Visajancima prvi put javlja u 14. veku, dolaskom islama na područje Filipina. Međutim, španski misionari su uspeli da ih preobrate u hrišćanstvo.

Prema popisu iz 2000. godine, 86.53% stanovništva zapadnih Visaja se izjašnjava kao rimokatolici. Aglipajan (4,01%) i evangelizam (1,48%) su bile sledeće najveće religijske grupe, dok se bar 7,71% izjasnilo kao pripadnici drugih veroispovesti.[5]

Isti popis je pokazao da je oko 92% stanovništva centralnih Visaja pripadalo rimokatoličkoj veri, 2% su Aglipajanci i 1% evangelisti. Ostalih 5% je pripadalo Hristovoj crkvi Filipina, mormonizmu, sunitskom islamu, budizmu i drugim religijama.[1]

Za istočne Visaje, 93% stanovništva se izjasnilo kao katolici, 2% kao Aglipajanci, i 1% kao evangelisti. Ostalih 5% stanovništva se izjasnilo kao protestanti (uključujući Hristovu crkvu Filipina, mormonizam), ili kao suniti.[6]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b „Central Visayas: Three in Every Five Households had Electricity (Results from the 2000 Census of Population and Housing, NSO)”. National Statistics Office, Republic of the Philippines. 15. 7. 2003. Arhivirano iz originala 21. 2. 2012. g. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  2. ^ Lifshey, A. (2012), The Magellan Fallacy: Globalization and the Emergence of Asian and African Literature in Spanish, Ann Arbor, MI: University of Michigan Press 
  3. ^ Paredes, Oona (2016). „Rivers of Memory and Oceans of Difference in the Lumad World of Mindanao”. TRaNS: Trans-Regional and -National Studies of Southeast Asia. 4 (Special Issue 2 (Water in Southeast Asia)): 329—349. doi:10.1017/trn.2015.28. 
  4. ^ Blanchetti-Revelli, L. (2003). Rosaldo, R., ur. „Moro, Muslim, or Filipino? Cultural citizenship as practice and process”. Cultural Citizenship in Island Southeast Asia: Nation and Belonging in the Hinterlands. Berkeley & Los Angeles, CA: University of California Press: 44—75. 
  5. ^ „Western Visayas: Eight Percent of the Total Population Were From Western Visayas (Results from the 2000 Census of Population Housing, NSO)”. National Statistics Office, Republic of the Philippines. 15. 7. 2003. Arhivirano iz originala 21. 2. 2012. g. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  6. ^ „Eastern Visayas: Population to Increase by 149 Persons Per Day (Results from the 2000 Census of Population and Housing, NSO)”. National Statistics Office, Republic of the Philippines. 17. 1. 2003. Arhivirano iz originala 21. 2. 2012. g. Pristupljeno 4. 9. 2012.