Vojna služba je služba pojedinca ili grupe u vojsci ili drugoj miliciji, bilo kao izabrana dužnost (dobrovoljac) ili kao rezultat nedobrovoljnog poziva (vojni obveznik).

Neke države (npr. Meksiko) zahtijevaju određenu dužinu vojne službe od svakog građanina, osim u posebnim slučajevima, kao što su fizički ili mentalni poremećaji ili vjerska uvjerenja. Većina država na vojnu obavezu obavezuje samo muškarce.[1] Npr. u Norveškoj, Švedskoj, Sjevernoj Koreji, Izraelu i Eritreji vojni obveznici su i muškarce i žene. Međutim, samo Norveška i Švedska imaju rodno neutralnu vojnu obavezu, pri kojoj su i muškarce i žene vojni obveznici i služe pod jednakim formalnim uslovima.[2] Neke države sa sistemom vojne obaveze taj sistem ne sprovode.

Države sa obaveznom vojnom službom obično se oslanjaju i na građane koji odluče da se pridruže oružanim snagama kao karijeristi.[3]

Neke države sa oružanim snagama svoje osoblje ne primoravaju na vojnu obavezu (npr. većina država članica NATO-a i Evropske unije). Umjesto toga, promovišu vojnu karijeru kako bi privukli i odabrali regrute; vidi vojno regrutovanje.

Obično manje države, ili uopšte nemaju oružane snage ili se oslanjaju na naoružane snage bezbjednosti (npr. policija, obalska straža).

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „4 Countries With Mandatory Military Service for Men and Women Politics”. ENTITY (na jeziku: engleski). 20. 9. 2016. Pristupljeno 5. 12. 2020. 
  2. ^ Persson, Alma; Sundevall, Fia (10. 11. 2019). „Conscripting women: gender, soldiering, and military service in Sweden 1965–2018”. Women's History Review. 28 (7): 1039—1056. ISSN 0961-2025. doi:10.1080/09612025.2019.1596542. Pristupljeno 5. 12. 2020. 
  3. ^ „Louder than Words: An agenda for action to end state use of child soldiers”. Resource Centre (na jeziku: engleski). 14. 9. 2012. Pristupljeno 5. 12. 2020.