Вучји вргањ
Vučji vrganj je vrsta jestive gljive, karakteristična vrganjevka naših priobalnih krajeva i otoka, prema jugu sve češća, ponegdje - kao na Mljetu i u Lastvi kraj Trebinja i masovna. Gaji zajedništvo sa česvinama (Quercus ilex) i meduncima (Q. pubescens), rado kad su miješani s bjelograbićima (Carpinus orientalis). U unutrašnjosti dosta je rijetka (Vukomeričke gorice, okolica Tounja i Generalskog Stola), ali zato duboko u Hercegovini i Crnoj gori.[2]
| Vučji vrganj | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | R. lupinus
|
| Binomno ime | |
| Rubroboletus lupinus (Fr.) Costanzo, Gelardi, Simonini & Vizzin (2015)
| |
| Sinonimi[1] | |
| |
Klobuk
urediKlobuk 4-12-(15) centimetara, poluloptast pa jastučast, često dosta duboko usječen i na nejednaka krila razdijeljen. Izvorno pustenasta, kožica s vremenom ogoljuje, mahom suha, kratko prerasta rub. Prljavo do sivkastobijela, kao svijetla bijela kafa ili karton, prelivena mrljasto, oblačasto ili u cjelini, crvenim tonovima, kao malina ili krv, cinober, karmin, pa čak i lila. Udubljena mjesta su crvenija, a uz rub, koji je žut, mješavina boja daje narandžastu. Bubuljice po površini pocrne, a samo mladi poplavena dodir.[2]
Cjevčice
urediCjevčice su naglo sužene tvore dubok jarak oko stručka, dugačke 5-16 milimetara; najprije limunžute, zatim zelenosivkastožute. Na prerezu polave.[2]
Pore
urediPore su vrlo sitne i sve do starosti začepljene, okruglaste, u osnovi istobojne s cjevčicama iznutra, no sazrijevanjem crvene počevši od stručka, tako da i razvijeniji primjerci mogu uz rub zadržati žutu ili malo narandžastu boju. Kod starijih crvenilo izblijedi u okersmeđezeleno. Na dodir po cinober partijama prelaze u indigoljubičasto, a po žutim u zeleno; ispupčenije pocrne.[2]
Otrusina
urediOtrusina je tamno maslinastosmeđa.
Stručak
urediStručak 5-9/1,5-5 cm, u vrhu najuži, nadolje ili postepeno deblji ili trbušast, u bazi često ponovo naglo uži, sve do u korijen. Površina glatka ili lako naborana, ponekad s manjim rupicama. U gornjoj polovini pretežno žut, u sredini prljavobijel, u dnu crno ili čađavosmeđ. Bez mrežice, no često sa sitnim i gustim tačkicama u gornjoj polovini ili gotovo sve do bazalnog dijela - najprije crvenkastim, kasnije smeđim. Nerijetko se na bijelom dijelu javljaju i krupnije okruglije smeđe mrlje, kao da je površina progorjela. Po gornjoj žutoj partiji smjesta na dodir poplavi, te izblijedi u maslinasto.[2]
Meso
urediMeso u klobuku debelo 2-3,5 cm, tvrdo, na ugrizima lijepo žuto, inače bljeđe limun do napuljski žuto ili gotovo prljavobijelo, na presjeku poplavi sporije ili brže, slabije ili jače. Pod kožicom, 2-4 milimetra, ne poplavi. U dnu stručka je nepromjenjivo ciglaste, ružičastosmeđe ili indijsko crvene boje, ponekad istobojno svanjštinom. Miriše oštro-neugodno na mesing ili mastilo, malo i na spermu, pa i na hemikalije - no sve dosta slabo. Ukus mučno-bljutav. Na presjeku se znoji.[2]
Hemijske reakcije
urediHemijske reakcije - na КОH po crvenim partijama kožice i u mesu smeđa, na FeSO4 svijetlo maslinastosiva.[2]
Mikroskopija
urediMikroskopija - spore okersmeđe, izdubljeno-bademolike, 11,5-17,5/4,5-6,5 mi.
Doba
uredi(VII)-IX-X
Jestivost
urediDosada se ova gljiva smatrala uz ludaru jedinom Vrganjevkom koja je i kuvana otrovna, međutim, jedan bračni par ju je pobrkao sa slavonskim vrganjem, Boletus queletii, skuhao, kušao i bez ikakvih smetnji otkri samo da je loša. Nema više potrebe da to netko provjerava.[2]
Slične vrste
urediKad vučji vrganj ima kao cikla crveno dno stručka mogao bi se zamjeniti sa slavonskim vrganjem, Boletus queletii Schulz, koji u istim krajevima bude većinom crvenog klobuka, forma rubikounds Mre. Razlika: ugodan miris i ukus, reakcija na KOH prvo narandžasta, pa maslinastosmeđa. - Kad pak ista gljiva ima po rubu klobuka crvene tonove, a drugdje bude prljasvijetlosivosmeđa, može nalikovati lažnoj ludari, Boletus splendidus Martin, jednoj isto tako mediteranskoj vrsti, koja za razliku, ima crvenu mrežicu po stručku.[2]
