Vojvoda Gavro Vuković (Lijeva Rijeka, 185229. jul 1928) bio je prvi diplomirani pravnik iz Crne Gore i dugogodišnji ministar inostranih dela Knjaževine Crne Gore od 1890. do kraja 1905. godine.[1]

Gavro Vuković
Gavro Vuković
Lični podaci
Puno imeGavro Miljanov Vuković
Datum rođenja1852.
Mesto rođenjaLijeva Rijeka, Osmansko carstvo
Datum smrti29. jul 1928.(1928-07-29) (75/76 god.)
Mesto smrtiBerane, Kraljevina SHS
PrethodnikStanko Radonjić
NaslednikLazar Mijušković
Bista Gavra Vukovića u podgoričkom Fakultetu političkih nauka

Biografija uredi

Gavro Vuković je bio sin crnogorskog senatora i vojvode brđanskog plemena Vasojevići, Miljana Vukova. Njegov brat je bio Todor Vuković. Lazar Tomanović je o Gavru zapisao da mu je on rekao kako je Petar Vukotić knjaza Nikolu nagovarao da umjesto njega (koji je Vasojević) uzme u službu Lazara Tomanovića, koji je porijeklom s Čeva, a bio je Srbin-Primorac iz Lepetana.[2] Bio je oženjen sestričinom crnogorske knjeginje.

Gimnaziju i prava na Velikoj školi je završio u Beogradu.[3] Bio je u mladosti slobodouman, mislio i pisao u duhu Svetozara Markovića. Dobio je tokom studija akademijinu nagradu. Po povratku iz Srbije u Crnu Goru se otresao novih misli i postao sudija Visokog suda. Bio je čovek od poverenja knjaza Nikole, i ministar spoljnih poslova 17 godina. Zemenio je u tom zvanju pokojnog vojvodu Stanka Radonića. Od 1906. do 1908. bio je predsjednik Državnog saveta. Na ovoj dužnosti je penzionisan. Dva puta je biran za narodnog poslanika i to 1906. i 1914. godine. U Kraljevini SHS politički je angažovan kao jedan od prvaka Crnogorske federalističke stranke. Vratio se 1917. godine iz internacije. Objavio je 1941. godine svoje memoare.

Literatura uredi

  • Ljušić, Radoš (1999). „Dobri brat i kum Nikola ili Gavro Vuković o crnogorsko-srbijanskim odnosima”. Pero i povest: Crpsko društvo u sećanjima. Beograd: Filozofski fakultet. str. 143—162. 
  • Tomanović, Lazar (2018). Memoari. CID, Podgorica. 

Reference uredi

  1. ^ „Vojvoda Gavro Vuković”. eSpona. Arhivirano iz originala 21. 01. 2019. g. Pristupljeno 20. 1. 2019. 
  2. ^ Tomanović 2018, str. 482..
  3. ^ Mihailo Polit-Desančić_ "Pokojnici: sećanja", Novi Sad 1899.

Spoljašnje veze uredi