Gašpar Petar Vinjalić
Gašpar Vinjalić (Zadar, 3. oktobar 1707 - Visovac, 16. maj 1781) bio je franjevački monah, svještenik i istoričar.
Gašpar Petar Vinjalić | |
|---|---|
| Datum rođenja | 3. oktobar 1707. |
| Mesto rođenja | Zadar |
| Datum smrti | 16. maj 1781. (73 god.) |
| Mesto smrti | Visovac |
Porijeklo uredi
Otac mu je bio vojno lice, Isak, a majka Nedjeljka Medaković. Otac je unapređen u čin gradskog vojnog pomoćnika. Ivan Jastrebov spominje u Albaniji (Oblast Mat) selo Vinjal, u bajraku Zogolj.[1] Teško je Gašpara Vinjalića u smislu porijekla povezivati sa ovim selom, ali isti naziv ukazuje i na istu narodnost ljudi sa tih prostora. Gašpar se često potpisivao i kao Vinjal.[2]
Životopis uredi
Rođen je uoči dana kada se proslavlja sveti Franjo Asiški. Na krštenju u crkvi svete Stošije u Zadru mu je kumovao plemić Ivan Baroci koji mu je dao ime Petar. Franjevački je monah od 1735. godine kada je u manastiru Visovac dobio ime Vinko ali je na zavjetovanju to ime promijenjeno u Gašpar. Otuda mu je i prezime Vinjala ili Vinjalić. Nakon završetka bogoslovlja djelovao je kao svještenik i učitelj franjevačke monaške omladine u Šibeniku od 1742. i Kninu, svještenik u selu Gradcu u istočnom dijelu Petrovog polja, nastojatelj franjevačkog manastira u Šibeniku i definitor toga reda. Prijavio se za misionara u Bugarsku 1746, a nepoznat je razlog zbog kojega nije pošao. Proučavao je istoriju i arheologiju Dalmacije. Autor je trotomnog djela Istorijsko-hronološki pregled najvažnijih događanja o Ilirima i Slavenima u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni (Compendio istorico e cronologico delle cose più memorabili accorse agli Iliri e Slavi in Dalmazia, Croazia e Bosna), u kojem je obuhvatio razdoblje od najstarijih vremena do 1769, a pri pisanju najviše se služio Farlatijevim djelom Sveti Ilirik. Rukopis je 1773. predao na uvid državnomu revizoru ilirskih knjiga u Mlecima Đan Antoniju Bomanu, koji je pod svojim imenom štampao u Mlecima 1775. prva dva toma pod naslovom Svjetovna i crkvena povijest Dalmacije, Hrvatske i Bosne (Storia civile ed ecclesiastica della Dalmazia, Croazia e Bosna). Prvi tom toga djela obuhvata razdoblje do 773., drugi od 773. do 1520, dok je treći tom (koji je prema Vinjalićevu prvobitnom nacrtu trebalo obuhvatati vrijeme do 1769) štampan tek 2010. godine (Književni krug, Split). Original trećega toma knjige sačuvan je u manastiru na Visovcu, a njegov prijepis (Š. Urlić) čuva se u Arhivu HAZU u Zagrebu. Svojom trojezičnom gramatikom, slovensko-latinsko-italijanskom je htjeo olakšati učenicima naporno učenje jezika. Bila je to prva trojezična gramatika priređena za franjevačke škole.
Vinjalić o Vlasima i Morlacima uredi
Vinjalić je u svojoj knjizi spomenuo nešto i o Vlasima - Morlacima (Srbima) njegovog vremena. Između ostaloga je zapisao:[3]
...zbog čega se Vlasi 1577. godine, sada zvani Morlaci, spustiše iz brda koja dijele Bosnu od Liburnije i Like... sve ono što je (ranije) bilo pod turskom vlašću bi naseljeno Morlacima koji su pripadali grčkom obredu i došli iz Raše, Srbije i Bosne... Pravoslavne zove Vlasi. To nisu bili narodi Krbave i Like koji su došli iz Vlaške, nego se služi terminom koji su upotrebljavali Turci kad su htjeli razlikovati pravoslavne od katolika, nazivajući pravoslavne Vlasima, a katolike Latini. No, kad su govorili o pravim Vlasima, koji imaju različit jezik od slavenskog, nazivahu ih Karavlasi...
Njegov idealizovani opis života Morlaka, među kojima je proveo čitav svoj život, potpuno je u stilu ondašnje književnosti i životnih pogleda ondašnjih prosvjetitelja. Od nekih se razlikuje samo religioznom obojenošću teksta.[4]
Život se Morlaka može uporediti sa životom patrijaraha Avrama, Isaka i Jakova. Oni napasaju stada, mijenjaju prebivalište prema potrebama i rado pokazuju gostoljubivost kako su to činili i oni sveti ljudi, a ako ih natjera glad idu da bi preživjeli kroz države nevjernika... Nije zbog toga prikladno da drugi otimaju zemlje koje su po raspodjeli pripale njima, pa se poslije radi pomanjkanja zemlje ne mogu vratiti među svoju braću.
Velebitski kanal naziva kanalom Morlaka.
Nikodim Milaš o Gašparu Vinjaliću uredi
Nikodim Milaš je hvalio Gašpara Vinjalića kao veoma obrazovanog monaha, vjerski tolerantnog i koji za razliku od vjerskih fanatika nikada u svojim spisima pravoslavne ne naziva pogrdnim imenima. Pripisuje mu i istorijsku objektivnost. Sveti Vasilije Ostroški je od Vinjalića nazvan veoma pobožnim čovjekom, ali šizmatikom (tadašnji naziv za pravoslavce) scismatico cocciuto, čime Milaš dokazuje da se sveti Vasilije nije pokatoličio.[5] O Vinjaliću je zapisao:
Fratar Vinjalić radi svoje objektivnosti sastavlja rijetki izuzetak između druge braće mu, koji su pisali o pravoslavnoj crkvi i njenim istaknutijim radenicima u posljednjim vijekovima u srpskim zemljama. On je iskreni privrženik svoje crkve, ali ujedno i pravičan u suđenju o pravoslavnoj crkvi, protivu koje nije nikada dopustio sebi neprilične riječi, a što pokazuje njegov sastavljeni na italijanskom jeziku istorijsko-hronološki kompendijum o Jugoslovenima, koji dolazi do 1769. godine.
Djela uredi
- Compendio istorico e cronologico delle cose più memorabili accorse agli Iliri e Slavi in Dalmazia, Croazia e Bosna
- Principi della Gramatica ad uso de Slavi che desiderano Religiosi con wualli apprenderano nell istesso tempo la lingua Latina et Italiana, servira anco agli Italiani per apprendere la lingua Slava. Opera di Fra Gasparo Vignalich ex deffinitor dell Osservante Provinyia dell SS Redentor in Dalmacia
Zanimljivosti uredi
Za Jajce je napisao da je branjen od Hrvata i Bosanaca. Kuga je u Dubrovnik stigla preko krojača iz Ankone 1527. godine. U vrijeme opsade Klisa jedan veliki muslimanski ratnik je pozivao na megdan ljude koji su branili tvrđavu, a odazvao se mladić Miloš koji ga je pobijedio kao David Golijata. Glavu muslimana donosi u tvrđavu gdje ga dočekuju sa aplauzom, a mjesto borbe se od tada nazvalo Megdan, a i danas se tako zove.[6] Iz Bosne Srebrene su mala braća (monasi) došla na Visovac koji je dobio naziv po tome što su Turci povješali monahe, pa oni vise. Manastir sv Petra u Makarskoj su razorili Mlečani 1499. a novi pale Turci 1537. Uskoci koji iz Neorića odlaze u Senj su se preobrazili u gusare. Neretvanski plemići Vladimirovići su se, protjerani od Turaka, povukli u Dubrovnik. 1582. u Dalmaciji se napušta julijanski kalendar. Papa Sikst V mu je po kazivanju nekih porijeklom iz Dalmacije iz sela Kruševa, koje je na obali Morlačkog kanala ili na obali Zrmanje. Zbog upada Turaka preci su mu pobjegli u Italiju.
Reference uredi
- ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, pp. 453., 457. Beograd: Službeni glasnik.
- ^ Vinjalić, Gašpar (2010). Kratki povijesni i kronološki pregled zbivanja koja su se dogodila Slavenima u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni 1514—1769.. str. 7. Split: Književni krug.
- ^ Vinjalić, Gašpar (2010). Kratki povijesni i kronološki pregled zbivanja koja su se dogodila Slavenima u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni 1514—1769.. str. 54., 213., 214. Split: Književni krug.
- ^ Vinjalić, Gašpar (2010). Kratki povijesni i kronološki pregled zbivanja koja su se dogodila Slavenima u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni 1514—1769.. str. 15. Split: Književni krug.
- ^ Milaš, Nikodim. Sveti Vasilije ostroški. str. 18., 23 (PDF).
- ^ Uvedeni novi polasci autobusa za Klis Megdan.[mrtva veza]