Gentrifikacija
Gentrifikacija ili urbana gentrifikacija je proces u kome se stare jeftine zgrade ili čitavi delovi grada, najčešće radnička naselja, pretvaraju u skupe zgrade za dobrostojeće pripadnike srednje klase, koji se doseljavaju umesto originalnog stanovništva, koje sebi ne može da priušti povećanje dažbina i troškova života. Najčešće se gentrifikuju centri gradova sa tendencijom pomeranja siromašnog stanovništva ka periferiji.[1] U upotrebi je i reč japifikacija, sa sličnim značenjem kao gentrifikacija. Gentrifikacija ponekad može poprimiti i forme socijalnog čišćenja, kada se npr. stanovništvo favela raseljava radi izgradnje poslovnih prostora bez ponuđenog alternativnog smeštaja.
Nastanak pojma uredi
Termin gentrifikacija stvorila je sociološkinja Rut Glas u sociološkoj studiji London: Aspects of Change, kako bi ukazala na proces zamene gradske radničke klase srednjom klasom.[2][1] U različitim delovima sveta gentrifikacija ima različita imena, te se drugačije zove i urbana regenracija, renoviranje, unapređenje komšiluka.[3] Gentrifikacija je najviše izražena u britanskim, australijskim i američkim gradovima, i ovaj proces je najviše istraživan u njima.[4]
Pojam gentry se istorijski odnosi na klasu zemljoposednika u Engleskoj, koja nije dobila pravo na svoj grb i nije posedovala plemićke titule, uprkos pripadanju višoj klasi. Upotrebom pojma gentry implicira se viši društveni položaj gentrifikatora, odnosno pripadanje srednjoj klasi i ukazuje se na simboličku važnost njihovog životnog stila.[4]
Definicija pojma uredi
Gentrifikacija predstavlja novu fazu prostorno-demografskog razvoja gradova u razvijenim kapitalističkim zemljama, koja se vezuje za postindustrijski razvoj društva.[4] U gradovima postindustrijske faze razvoja društva, prvobitno se menja primarna industrijska-proizvodna funkcija grada, kao posledica kraja ere masovne proizvodnje-fordizma i početka nove etape kapitalizma - postfordizma.[4] Kada se gentrifikacija pokrene, ona se ne zaustavlja sve dok se ne izmeni karkter neke gradske četvrti, i dok radnička klasa iz te četvrti ne bude u potpunosti ili velikom većinom, zamenjena servisnom ili kreativnom klasom.[5]
Proces gentrifikacije je vidljiva transformacija savremenih gradova, koja obuhvata nekoliko dimenzija urbane transformacije kao što su, restrukturiranje ekonomije, nove modele planiranja i upravljanja i promenu društvene strukture, porast kreativne i servisne klase.[4] Restrukturiranje ekonomije na globalnom nivou koju obuhvata nova internacionalna podela rada, deindustrijalizacija gradova najrazvijenijih država, ali i najrazvijenijih gradova nacionalnih i regionalnih urbanih sistema manje razvijenih država, podrazumeva uvećanje udela i značaja kulturne industrije i servisne ekonomije, te promenu uloge prostora potrošnje u gradovima. Napušta se menadžerski model u upravljanju gradova, i na njegovo mesto dolazi preduzetnički model u upravljanju gradova. U preduzetničkom modelu gradova dolazi do saradnje privatnog i javnog sektora, a sve veću ulogu dobijaju reklamiranje grada kao robe i brendiranje prostora. Porast kreativne i servisne klase uslovljava diverzifikovanje društvenih vrednosti i ona omogućava manifestovanje različitih životnih stilova u gradskim sredinama. Gentrifikacija se zato posmatra kao posledica promena najvažnijih socioekonomskih procesa u savremenom postmodernu gradu jer postfordizam i postmodernizam uzrokuju i oblikuju njeno ispoljavanje.[1]
Jedan od najboljih primera gentrifikacije je Zalivska oblast u Kaliforniji, koja je postala drugo najgušće naseljen urbanizovan prostor u Kaliforniji nakon Los Anđelesa. U Zalivskoj oblasti se dogodila radikalna promena koja se oslikava u zameni starih industrijskih firmi i poslova, novim tehnološkim kompanijama. Novi radnici u tehnološkim kompanijama zamenili su stare stanovnike ovog područja, cena zemljišta znatno je skočila i tako naterala dotadašnje stanovnike sa niskim prihodima da se isele usled povećanja troškova stanovanja.[6]
Tipovi gentrifikacije uredi
Mogu se razlikovati dva tipa gentrifikacije, u zavisnosti od toga ko su njeni akteri i kakve posledice nastaju u urbanom prostoru, i to su pionirska i profitabilna gentrifikacija. U pionirskoj gentrifikaciji, budući stanari koji imaju više kulturnog od ekonomskog kapitala, adaptiraju životni i radni prostor i tako gentrifikuju susedstvo. Akteri koji učestvuju u pionirskoj gentrifikaciji, jesu specifičan slučaj zato što sami kreiraju prostor, formirajući određena značenja po sopstvenoj želji i za sopstvene potrebe.[4] Ona kreće pojavljivanjem umetnika, studenata i "alternativaca" kulturne scene, a ubrzo se u tim gradskim kvartovima otvaraju kulturni centri, samorganizovani barovi, dolazi do bujanja umetničkih pravaca. Na taj način, ta gradska četvrt dobija novi izgled i namenu i ustaljuje se kao alternativna i subkulturna, i tako dolazi do zainteresovanosti srednje klase za taj prostor.[5] Kada investitori i građevinske firme grade objekte namenjene pripadnicima nove servisne ili kreativne klase, koji poseduju više ekonomskog od kulturnog kapitala, govori se o profitabilnoj gentrifikaciji.[4]
Tipovi razmeštanja gentrifikovanog susedstva uredi
Postoji tri tipa razmeštanja koja se pojavljuju u gentrifikovanom susedstvu:
Direktno razmeštanje uredi
Događa se onda kada su stanovnici neke gradske četvrti prinuđeni da napuštaju svoje domove, usled povećanja troškova stanovanja. Stanovnici mogu biti prisiljeni da napuste gradski deo koji je neobnovljen, napušten ili koji se sastoji od nenaseljivih prostora, jer investitori čekaju priliku za novi razvoj tog prostora. Iako se događa da u naseljima sa niskim prihodima dođe do raseljavanja, onda kada se to dešava u kontekstu novog razvoja i priliva bogatiih stanovnika, to postaje odlika gentrifikacije.Događa se onda kada su stanovnici neke gradske četvrti prinuđeni da napuštaju svoje domove, usled povećanja troškova stanovanja. Stanovnici mogu biti prisiljeni da napuste gradski deo koji je neobnovljen, napušten ili koji se sastoji od nenaseljivih prostora, jer investitori čekaju priliku za novi razvoj tog prostora. Iako se događa da u naseljima sa niskim prihodima dođe do raseljavanja, onda kada se to dešava u kontekstu novog razvoja i priliva bogatiih stanovnika, to postaje odlika gentrifikacije.[7][6]
Indirektno razmeštanje uredi
Dešava se kada su cene stanova u gradskom kvartu velike toliko da onemogućavaju priliv ljudi sa nižim prihodima, koji bi u njima stanovali. Drugačije se zove i Isključivo razmeštanje.<ref name=":3" /> Populacija sa niskim prihodovanjima može biti isključena iz stanovanja u tom kvartu kao rezultat diskiminatornih politika, kao što bi bila limitiranost vaučera i benefita za stanovanje, ili kao što su promene u koršćenju zemljšta i zoniranju, koja utiču na transformaciju karatera stambenog razvoja, poput uklanjanja domaćinstava bez dece.[7]
Kulturno razmeštanje uredi
Javlja se postepno, kada već dođe do pomenutih promena. Prodavnice, lokali i prostori se fokusiraju na nove stanovnike, menja se karater susedstva, a preostali stanovnici mogu imati osećaj dislociranosti i isključenosti uprkos ostanku u susedstvu.[7] Drugačije se naziva Pritisak razmeštanja.[6]
Gentrifikacija u Beogradu uredi
Gradska četvrt Beograda, poznatija kao Savamala, koja je u periodu od 2007. godine počela da doživljava preuređenje, jeste primer koji donekle podseća na pionirsku gentrifikaciju.[1] Prvi objekat koji je u ovoj gradskoj četvrti revitalizovan bio je "Magacin" 2007, na mestu napuštene zgrade nekadašnje štamparije Nolit, a nedugo zatim preseljena je i lokacija održavanja "Mikser festivala" iz Luke Beograd,[8] da bi se nakon toga otvorili Kulturni centar grad 2009, kao i MIxer house 2012. u kojem se Mikser festival održavao od 2012. do 2016. Održavanje različitih kulturnih dešavanja i aktivnosti, noćnog života podstaklo je stvaranje slike o ovom kvartu kao mestu kreativnosti i zabave, i na taj način doprinelo da Savamala postane i turistička atrakcija.[1] Retko naseljen kvart sa starim zgradama iz šezdesetih godina, nekadašnji privremeni smeštaj za radnike Železnice, za kratko vreme postao je deo grada koji se sve više privlačio poznate ličnosti, sportiste i umtenike, te je tako došlo do potpunog preobražaja u luksuzno naselje.[8]
Projekat Beograd na vodi predstavljen je 2014, a izgradnja kompleska započeta je 27. septembra 2016, a početak realizacije tog projekta doveo je do raseljavanja stanovništva i izmeštanja sadržaja iz Savamale. Predlog projekta Beograd na vodi doživeo je nekoliko kritika stručne javnosti, kao što su Inicijalni odbor za arhitekturu i urbanizam Odeljanja likovne i muzičke umetnosti Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademija arhitekrure Srbije.[1] Ovaj projekat predstavlja kombinaciju komercijalnog i rezidencijalnog luksuznog prostora i njegovo uspešno realizovanje promeniće Savamalu kroz proces profitabilne gentrifikacije.[1] Izgradnju Beograda na vodi finansira inostrana kompanija Eagle Hills,[1][9] dok je država projektu dodelila važnost od nacionalong značaja.[9]
Reference uredi
- ^ a b v g d đ e ž Backović, Vera (2018). Džentrifikacija kao socioprostorni fenomen savremenog grada. Beograd: Čigoja štampa; Institut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. ISBN 978-86-531-0413-9.
- ^ Bolton, Matt (5. 9. 2013). „Umetnost i džentrifikacija”. Peščanik. Pristupljeno 23. 5. 2021.
- ^ „Da li je džentrifikacija zapravo dobra za siromašne”. BBC News na srpskom (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-05-25.
- ^ a b v g d đ e Backović, Vera (2016). „Dominantni pristupi u proučavanju procesa džentrifikacije” (PDF). Sociologija. 58; 3: 372—388.
- ^ a b „Džentrifikacija ispod fasade razvoja grada”. Mašina. 13. 1. 2017. Pristupljeno 25. 5. 2021.
- ^ a b v „Gentrification and Neighborhood Revitalization: WHAT’S THE DIFFERENCE?”. National Low Income Housing Coalition (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-25.
- ^ a b v „Understanding Gentrification and Displacement”. sites.utexas.edu. Pristupljeno 2021-05-25.
- ^ a b Ristić, Jovana (2020-07-29). „Afera Savamala i Beograd na vodi plod džentrifikacije?”. Zebra (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-25.
- ^ a b „Od džentrifikacije do socijalnog čišćenja”. CZKD (na jeziku: srpski). 2017-02-17. Pristupljeno 2021-05-25.
Literatura uredi
- Atkinson, Doreen (2009). „Economic Decline and Gentrification in a Small Town: The Business Sector in Aberdeen, Eastern Cape”. Development Southern Africa. 26 (2): 271—288. S2CID 154802146. doi:10.1080/03768350902899595.
- Atkinson, Rowland; Bridge, Gary, ur. (2005). „Gentrification in a Global Context: The New Urban Colonialism”. Gentrification in a Global Context. London: Routledge. ISBN 978-0-415-32951-4.
- Clark, Eric (2005). „The order and simplicity of gentrification - a political challenge”. Ur.: Atkinson, Rowland; Bridge, Gary. Gentrification in a Global Context. str. 256—264. ISBN 978-0-415-32951-4.
- Belanger, Helene (2012). „The meaning of the built environment during gentrification in Canada”. Journal of Housing and the Built Environment. 27 (1): 31—47. S2CID 154873842. doi:10.1007/s10901-011-9248-3.
- Belanger, Helene (6—9. 7. 2008). Are revitalizing actions with respect to public spaces contributing to the gentrification process? Some preliminary results on the socioresidential dynamic of three cities. Shrinking Cities, Sprawling Suburbs, Changing Countrysides. European Network for Housing Research International Conference. Dublin.
- Booza, Jason; Cutsinger, Jackie; Galster, George (28. 7. 2006). „Where Did They Go? The Decline of Middle-Income Neighborhoods in Metropolitan America”. Brookings Institution. Arhivirano iz originala 11. 7. 2007. g.
- Boyd, Michelle (jul 2008). „Defensive development: The role of racial conflict in gentrification”. Urban Affairs Review. 43 (6): 751—776. S2CID 154673967. doi:10.1177/1078087407313581.
- Buntin, John (14. 1. 2015). „The gentrification myth: It's rare and not as bad for the poor as people think”. Slate.com. Pristupljeno 2. 4. 2017.
- Butler, Tim (1997). Gentrification and the Middle Classes. Aldershot, Hants, England: Ashgate. ISBN 9781859723715.
- Castells, Manuel (1983). „Cultural identity, sexual liberation and urban structure: the gay community in San Francisco”. The City and the Grassroots: A Cross-Cultural Theory of Urban Social Movements. London: Edward Arnold. ISBN 978-0-520-05617-6.
- Caulfield, J.; Peake, L., ur. (1996). City lives and city forms: Critical research and Canadian urbanism . Toronto: University of Toronto Press. ISBN 9780802005144.
- Rose, Demaris (1996). „Economic restructuring and the diversification of gentrification in the 1980s: A view from a marginal metropolis”. Ur.: Caulfield, J.; Peake, L. City lives and city forms: Critical research and Canadian urbanism. Toronto: University of Toronto Press. str. 131–172. ISBN 9780802005144.
- Dobson, Cory Gregory (2007). Can gentrification be stopped? A case study of Grandview-Woodland, Vancouver (Teza). University of British Columbia. doi:10.14288/1.0100689.
- Florida, Richard (8. 9. 2015). „The Complex Relationship Between Gentrification and Displacement”. CityLab.com. Pristupljeno 2. 4. 2017.
- Freeman, Lance (2006). There Goes the 'Hood: Views of Gentrification from the Ground Up . Philadelphia, PA: Temple University. ISBN 978-1-59213-437-3.
- Freeman, Lance (2005). „Displacement or Succession? Residential Mobility in Gentrifying Neighborhoods”. Urban Affairs Review. 40 (4): 463—491. S2CID 154267676. doi:10.1177/1078087404273341.
- Freeman, Lance; Braconi, Frank (2004). „Gentrification and Displacement New York City in the 1990s”. Journal of the American Planning Association. 70 (1): 39—52. S2CID 154008236. doi:10.1080/01944360408976337.
- Friedman, John (1995) [1986]. „The world-city hypothesis”. Ur.: Knox, Paul L.; Taylor, Peter J. World Cities in a World-System. Cambridge University Press. str. 317–331. ISBN 978-0-521-48470-1.
- Gale, Dennis E. (1987). Washington, D.C.: Inner-city Revitalization and Minority Suburbanization. Philadelphia: Temple University Press.
- Garside, Jayne (1993). „Inner City Gentrification in South Africa: The Case of Woodstock, Cape Town”. GeoJournal. 30 (1): 29—35. JSTOR 41145712.
- Hackworth, Jason; Rekers, Josephine (2005). „Ethnic packaging and gentrification: The case of four neighbourhoods in Toronto”. Urban Affairs Review. 41: 211—236. S2CID 154126061. doi:10.1177/1078087405280859.
- Hackworth, Jason (2002). „Postrecession Gentrification in New York City”. Urban Affairs Review. 37 (6): 815—843. S2CID 144137542. doi:10.1177/107874037006003.
- Hamnett, Chris (1991). „The Blind Men and the Elephant: The Explanation of Gentrification”. Transactions of the Institute of British Geographers. 16 (2): 173—89. JSTOR 622612. doi:10.2307/622612.
- Hamnett, Chris (1992). „Gentrifiers or Lemmings? A Response to Neil Smith”. Transactions of the Institute of British Geographers. 17 (1): 116—9. JSTOR 622642. doi:10.2307/622642.
- Kennedy, Maureen; Leonard, Paul (april 2001). „Dealing with Neighborhood Change: A Primer on Gentrification and Policy Choices”. The Brookings Institution Center on Urban and Metropolitan Policy and PolicyLink. Arhivirano iz originala 6. 6. 2011. g.
- Kasman, Paul (2015). Public policy and gentrification in the Grandview Woodland neighbourhood of Vancouver, B.C. (Teza). University of Victoria. hdl:1828/6924.
- Lang, Michael (1982). Gentrification Amid Urban Decline. Cambridge, MA: Ballinger. ISBN 978-0-88410-697-5.
- Lees, Loretta; Slater, Tom; Wyly, Elvin K., ur. (2010). The Gentrification Reader. London: Routledge. ISBN 978-0415548403.
- Lees, Loretta; Shin, Hyun Bang; López-Morales, Ernesto, ur. (2015). Global Gentrifications: Uneven Development and Displacement. Chicago, IL: Bristol University Press. ISBN 978-1-4473-1349-6.
- Herzer, Hilda; Di Virgilio, María Mercedes; Rodríguez, María Carla (2015). „Gentrification in Buenos Aires: global trends and local features”. Ur.: Lees, Loretta; Shin, Hyun Bang; López-Morales, Ernesto. Global Gentrifications: Uneven Development and Displacement. Chicago, IL: Bristol University Press. ISBN 978-1-4473-1349-6.
- Ley, David (1996). The New Middle Class and the Remaking of the Central City. Oxford: Oxford University Press. ISBN 9780198232926.
- Ley, David (1994). „Gentrification and the politics of the new middle class”. Environment and Planning D: Society and Space. 12: 53—74. S2CID 144547532. doi:10.1068/d120053.
- Ley, David (jun 1980). „Liberal Ideology and the Post-Industrial City”. Annals of the Association of American Geographers. 70 (2): 238—258. doi:10.1111/j.1467-8306.1980.tb01310.x.
- Lloyd, Richard (2006). Neo-Bohemia: art and commerce in the postindustrial city. New York: Routledge. ISBN 978-0-415-95182-1.
- Maloutas, Thomas (2011). „Contextual diversity in gentrification research”. Critical Sociology. 38 (1): 33—48. S2CID 145738703. doi:10.1177/0896920510380950.
- Morisson, Arnault; Bevilacqua, Carmelina (16. 5. 2018). „Balancing gentrification in the knowledge economy: the case of Chattanooga's innovation district”. Urban Research & Practice. 12 (4): 472—492. S2CID 158320518. doi:10.1080/17535069.2018.1472799 .
- Murdie, R.; Teixeira, C. (2009). „The impact of gentrification on ethnic neighbourhoods in Toronto: A case study of Little Portugal”. Urban Studies. 48 (1): 61—83. PMID 21174893. S2CID 15748911. doi:10.1177/0042098009360227.
- Palen, J. John; London, Bruce (1984). Gentrification, Displacement, and Neighborhood Revitalization. SUNY Press. ISBN 978-0-87395-784-7.
- Quastel, Noah (2009). „Political ecologies of gentrification”. Urban Geography. 30 (7): 694—725. S2CID 143989462. doi:10.2747/0272-3638.30.7.694.
- Sassen, Saskia (1995). „On concentration and centrality in the global city”. Ur.: Knox, Paul L.; Taylor, Peter J. World Cities in a World-System. Cambridge University Press. str. 63–75. ISBN 978-0-521-48470-1.
- Schulman, Sarah (2012). The Gentrification of the Mind: Witness to a Lost Imagination. Berkeley, CA: University of California Press. ISBN 9780520264779.
- Smith, Neil (1996). The New Urban Frontier: Gentrification and the Revanchist City. London: Routledge. ISBN 9780415132541.
- Smith, Neil (1987). „Gentrification and the Rent Gap”. Annals of the Association of American Geographers. 77 (3): 462—5. JSTOR 2563279. S2CID 128634504. doi:10.1111/j.1467-8306.1987.tb00171.x.
- Smith, Neil; Williams, Peter (1986). Gentrification of the City. Boston: Allen & Unwin. ISBN 9780043012024.
- Vandergrift, Janelle (2006). „Gentrification and Displacement” (PDF). Calvin College. Center for Social Research. Arhivirano iz originala (PDF) 30. 3. 2017. g. Pristupljeno 2. 4. 2017.
- Vigdor, Jacob L.; Massey, Douglas S.; Rivlin, Alice M. (2002). „Does Gentrification Harm the Poor? [with Comments]”. Brookings-Wharton Papers on Urban Affairs: 133—182. JSTOR 25067387. S2CID 155028628. doi:10.1353/urb.2002.0012.
- Visser, Gustav; Kotze, Nico (2008). „The State and New-Build Gentrification in Central Cape Town, South Africa”. Urban Studies. 45 (12): 2565—2593. JSTOR 43197726. S2CID 154566872. doi:10.1177/0042098008097104.
- Zukin, Sharon (1989) [1982]. Loft Living. Rutgers University Press. ISBN 978-0-8135-1389-8.
- Brown-Saracino, Japnica (2010). A Neighborhood That Never Changes: Gentrification, Social Preservation, and the Search for Authenticity. Chicago: University of Chicago Press.—Sociological study of newcomers' attitudes toward preserving community character based on fieldwork in the Chicago neighborhoods of Andersonville and Argyle; as well as in Dresden, Maine, and Provincetown, Massachusetts.
- Cash, Stephanie. „Landlords put the squeeze on Brooklyn artists”. Art in America. sv. 89 br. 3. str. 39—40.
- Knox, Paul L. (1991). „The Restless Urban Landscape: Economic and Sociocultural Change and the Transformation of Metropolitan Washington, DC”. Annals of the Association of American Geographers. 81 (2): 181. doi:10.1111/j.1467-8306.1991.tb01686.x.
- Ley, David (1986). „Alternative explanations for inner-city gentrification: a Canadian assessment”. Annals of the Association of American Geographers. 76 (4): 521—535. doi:10.1111/j.1467-8306.1986.tb00134.x.
- Ley, David (1987). „Reply: the rent-gap revisited”. Annals of the Association of American Geographers. 77 (3): 465—468. doi:10.1111/j.1467-8306.1987.tb00172.x.
- Maag, Christopher (25. 11. 2006). „In Cincinnati, Life Breathes Anew in Riot-Scarred Area”. New York Times.
- Mele, Christopher (2000). Selling the Lower East Side: culture, real estate, and resistance in New York City. Minneapolis: University of Minnesota. ISBN 978-0-8166-3182-7.
- Moore, Keith (2. 8. 1999). „From redline to renaissance”. Salon.com. Arhivirano iz originala 4. 8. 2011. g.
- Papayis, Marilyn Adler (2000). „Sex and the revanchist city: zoning out pornography in New York”. Environment and Planning D: Society and Space. 18 (3): 341—353. S2CID 146283932. doi:10.1068/d10s.
- Pasquinelli, Matteo (2008). „Creative Sabotage in the Factory of Culture: Art, Gentrification and the Metropolis”. Animal Spirits: A Bestiary of the Commons. Rotterdam: NAi Publishers. ISBN 978-90-5662-663-1.
- Pasquinelli, Matteo (2009). „The Sabotage of Rent. Jenseits der Ruinen der Creative City” (PDF). Ur.: Becker, Konrad; Wassermair, Martin. Phantom Kulturstadt: Texte zur Zukunft der Kulturpolitik (na jeziku: nemački). II. Vienna: Löcker Verlag.
- Rose, Demaris (1984). „Rethinking gentrification: beyond the uneven development of marxist theory”. Environment and Planning D: Society and Space. 2 (1): 47—74. S2CID 145721131. doi:10.1068/d020047.
- Narefsky, Karen (31. 12. 2013). „Trickle-down Gentrification”. Jacobin.
- Maciag, Mike (februar 2015). „Gentrification in America Report”. Governing.com. Governing Magazine.
- Alonso González, Pablo (2016). „Heritage and rural gentrification in Spain: the case of Santiago Millas”. International Journal of Heritage Studies. 23 (2): 125—140. S2CID 214626610. doi:10.1080/13527258.2016.1246468.
Spoljašnje veze uredi
- Fink, Homer (16. 2. 2014). „Heights History (A Slight Return): How Brooklyn Heights Became A Landmark District (Video)”. brooklynheightsblog.com. Brooklyn Heights Blog.
- Schneider, Martin L. (2010). „Battling for Brooklyn Heights” (PDF). brooklynheightsblog.com. Brooklyn Heights Blog.
- Belgrade Waterfront