Getlingov top[1] (engl. Gatling gun) je mitraljez ili laki top sa izuzetno velikom brzinom gađanja, zasnovan na konstrukciji sa više cevi.[1]

Model iz 1865.

Pronalazak uredi

Pronalazač Ričard Gatling (Richard J. Gatling) patentirao je 1862. godine višecevnu automatsku pušku/mitraljez, koja je pokretana ručicom. Ograničeno je korišćena u Američkom građanskom ratu zbog velike težine i nemanja obarača. U drugoj polovini XIX veka Gatlingov sistem korišćen je i kao mitraljez i kao top, posebno u mornarici,[1] ali je ubrzo pao u zaborav pošto su i jednocevna oruđa počela da postižu znatne brzine.

Istorija uredi

Sredinom 19. veka vršeni su pokušaji da se brzina gađanja vatrenog oružja poveća izradom specijalnih oruđa sa više puščanih cevi. U Američkom građanskom ratu (1861-1865) upotrebljavana su tri takva oruđa: Belihgherstova puška, Vendenbergova puška i Getlingov top.[1]

Getlingov top imao je 4-10 cevi smeštenih u jedan bok, a meci su se nalazili u dobošu s ručicom. Okretanjem ručice obavljane su sve radnje oko punjenja metaka, opaljivanja i izbacivanja praznih čaura. Zahvaljujući tome postizana je brzina gađanja i do 3.000 metaka u minutu (iz svih cevi). Zbog toga se Getlingov top smatra prvim mehaničkim mitraljezom i pretečom automatskog oružja.[1]

U Rusiji su postojale dve vrste višecevnog vatrenog oružja: sistem Gorlov sa 10 cevi (rus. Горлов) - modifikovan sistem Getling, i sistem Baranovskij (rus. Барановскии) - sa 6 cevi. [1]

Primerak u muzeju u Kečikanu na Aljasci uredi

U Državnom parku Totem Bajt u Kečikanu na Aljasci u lokalnom muzeju nalazi se eksponat Getling topa. U prilogu su slike iz 2023. godine.

Posle Drugog svetskog rata uredi

Rehabilitacija ideje dogodila se posle Drugog svetskog rata, kada se pojavila potreba za izuzetno brzom paljbom kako kod aviona, tako i kod brodova radi zaštite od raketa more-more.

 
GAU-8 sa A-10

Prva novija primena Gatlingovog sistema u SAD je šestocevni avionski top M61 Vulkan od 20 mm, nastao tokom 1950-ih godina, a i danas široko korišćen kod aviona kao što su F-14, F-15, F-16 i F-18 itd. Maksimalna brzina ispaljivanja je 7.200 metaka i minutu, a brzina gađanja je standardno podesiva od 4.000 do 6.000.

Na avion A-10 Tanderbolt II, namenjen borbi protiv tenkova, montira se znato veći sedmocevni top GAU-8 od 30 mm. Brzina gađanja je niža, od 2.100 do 4.200 metaka u minuti, a municija može biti kako protivoklopna, tako i visoko eksplozivna. Razorna moć sistema je izuzetno velika, tako da sa lakoćom uništava savremene tenkove.

Znatno manji višecevni sistemi montiraju se na američke helikoptere. Jedan, za helikopter Hjui Kobra, je pojednostavljeni Vulkan, kod koga je zadržan kalibar od 20 mm, ali je broj cevi smanjen na tri, a svaka od njih skraćena. Brzina gađanja je 2.000 do 3.000 metaka u minutu. Drugi je zasnovan na municiji manjeg kalibra, od 7,62 mm, a naziva se Minitop. Brzina gađanja dostiže 6.000 metaka u minutu. Široko je korišćen u Vijetnamu.

Slične sisteme poseduje i Rusija: četvorocevne od 7,62 i 12,7 mm za helikoptere, šestocevne od 23 i 30 mm za avione, a ove poslednje za brodove kao zaštita od aviona.

Osnovna vrlina Gatlingovog sistema je visoka brzina paljbe. Slabosti su znatna složenost, velika težina, potreba za spoljašnjom energijom za pokretanje (struja, pritisak vazduha ili hidraulika) i sporost dostizanja pune brzine paljbe (0,4 sekunde kod Vulkana).

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ Gažević, Nikola (1976). Vojna enciklopedija (knjiga 10). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 335. 

Spoljašnje veze uredi