Gibraltarski moreuz

Gibraltarski moreuz (arapski: مضيق جبل طارق, šp. Estrecho de Gibraltar)[1] je moreuz koji odvaja Atlantski okean od Sredozemnog mora.[2] Na severnoj strani moruza su Španija i Gibraltar, a na južnoj strani Maroko i Seuta.[3] Njegove granice su u antici bile poznate kao Herkulovi stupovi. Gibraltarski moreuz je dubok oko 1.181 metara,[4] i širok oko 14 km u najužem delu. Dubina mu raste od zapada prema istoku. Plitki (300 m) Gibraltarski prag, koji se pruža na meridijanu rta Trafalgara, štiti Sredozemno more od prodora hladnih dubinskih atlantskih vodenih masa.

Gibraltarski moreuz
Satelitski snimak Gibraltarskog moreuza
LokacijaAtlantski okean – Sredozemno more
Koordinate35° 58′ 00″ S; 5° 29′ 00″ Z / 35.966667° S; 5.483333° Z / 35.966667; -5.483333
Zemlje basena
Maks. širina13 km (8,1 mi) km
Maks. dubina0,900 m (2,953 ft) m
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi

S obe strane moreuza izdižu se visoki krečnjački grebeni, na severnoj uzvišenje Gibraltar (424 metra), a sa južne brdo Musa (856 m). Na Afričkom kontinentu se nalazi grad Tanger, a na evropskoj strani grad Gibraltar. Ime Gibraltar potiče od imena „Tarikove stene“ (Džebel Tarik), koja je dobila ime po Tariku ibn Zijadu, berberskom vođi prve arapske ekspedicije na Španiju, prethodnice kasnije invazije Arapa na Iberijsko poluostrvo.

Komunikacije uredi

 
3-D prikaz, pogled na istok prema Mediteranu.

Tesnac je važan brodski put od Sredozemnog mora do Atlantika. Postoje trajekti koji saobraćaju između Španije i Maroka preko moreuza, kao i između Španije i Seute i Gibraltara do Tangera.

Tunel preko moreuza uredi

Rasprava između Španije i Maroka o tunelu ispod moreuza počela je tokom 1980-ih. U decembru 2003. obe zemlje su se složile da istraže izgradnju podmorskog železničkog tunela za povezivanje svojih železničkih sistema preko moreuza. Širina šina bi bila 1.435 mm (4 ft 8,5 in) kako bi odgovarala predloženoj konstrukciji i konverziji značajnih delova postojećeg sistema širokog koloseka u standardni kolosek.[5] Dok je projekat ostao u fazi planiranja, španski i marokanski zvaničnici su se sastajali da povremeno razgovaraju o njemu, uključujući i 2012. godinu.[6] Ti razgovori nisu doveli do toga da se nešto konstruktivno dogodi, ali su se u aprilu 2021. ministri obe zemlje složili da zajednički međuvladin sastanak bude održan u Kazablanci u narednim mesecima. Ovo je planirano da bi se nastavile diskusije o tunelu.[7][8] U januaru 2021, vlada Velike Britanije je proučavala planove za tunel koji bi povezao Gibraltar sa Tangerom koji bi zamenio špansko-marokanski projekat koji do tada nije imao opipljive rezultate nakon više od 40 godina diskusija.[9]

Posebni obrasci toka i talasa uredi

Gibraltarski moreuz direktno povezuje Atlantski okean sa Sredozemnim morem. Ova direktna veza stvara određene jedinstvene obrasce toka i talasa. Ovi jedinstveni obrasci nastaju usled interakcije različitih regionalnih i globalnih sila isparavanja, temperature vode, plimskih sila i sila vetra.

Priliv i odliv uredi

 
Gibraltarski moreuz sa Sredozemnim morem u gornjem desnom uglu. Unutrašnje talase (označene strelicama) izaziva voda koja teče kroz moreuz (dole levo, gore desno).

Voda teče kroz moreuz manje-više kontinuirano na istok i zapad. Manja količina dubljih slanijih, a samim tim i gušćih voda kontinuirano se kreće ka zapadu u mediteranskom oticaju, dok se veća količina površinskih voda sa nižim salinitetom i gustinom kontinuirano probija na istok u mediteranski priliv. Ove opšte tendencije toka mogu biti povremeno prekinute na kratke periode privremenim plimnim tokovima, u zavisnosti od različitih lunarnih i solarnih poravnanja. Ipak, u celini i tokom vremena, ravnoteža toka vode je prema istoku, zbog brzine isparavanja unutar mediteranskog basena većeg od kombinovanog dotoka svih reka koje se u njega ulivaju.[10] Na krajnjem zapadnom kraju moreuza je Kamarinalski prag, najplića tačka moreuza koja ograničava mešanje između hladne, manje slane atlantske vode i toplih voda Mediterana.

Tokom Drugog svetskog rata, nemačke podmornice su koristile struje da prođu u Sredozemno more bez otkrivanja, održavajući tišinu sa isključenim motorima.[11] Od septembra 1941. do maja 1944. Nemačka je uspela da pošalje 62 podmornice u Sredozemno more. Sva ova plovila morala su da prođu kroz Gibraltarski moreuz pod britanskom kontrolom, gde je devet podmornica potopljeno dok su pokušavale da prođu, a još 10 je moralo da prekine put zbog oštećenja. Nijedna podmornica nikada nije uspela da se vrati u Atlantik i sve su ili potopljene u borbi ili su ih potopile njihove posade.[12]

Unutrašnji talasi uredi

Unutrašnje talase (talase na graničnom sloju gustine) često proizvodi moreuz. Poput saobraćaja koji se spaja na autoputu, tok vode je sužen u oba smera, jer mora da prolazi preko praga Kamarinal. Kada veliki plimni tokovi uđu u moreuz i plima se opusti, unutrašnji talasi se stvaraju na pragu Kamarinal i nastavljaju ka istoku. Iako se talasi mogu pojaviti do velikih dubina, povremeno su talasi gotovo neprimetni na površini, a ponekad se mogu jasno videti na satelitskim snimcima. Ovi unutrašnji talasi nastavljaju da teku ka istoku i da se prelamaju oko obalskih obeležja. Ponekad se mogu pratiti na čak 100 km (62 mi; 54 nmi), a ponekad stvaraju interferencijske obrasce sa prelomljenim talasima.[13]

Teritorijalne vode uredi

Osim krajnjeg istočnog kraja, moreuz se nalazi u teritorijalnim vodama Španije i Maroka. Ujedinjeno Kraljevstvo polaže pravo na 3 nmi (5,6 km; 3,5 mi) oko Gibraltara na severnoj strani moreuza, stavljajući deo tesnaca unutar britanskih teritorijalnih voda. Pošto je ovo manje od maksimuma od 12 nmi (22 km; 14 mi), to znači, prema tvrdnji Britanaca, da deo moreuza leži u međunarodnim vodama. Španija osporava vlasništvo nad Gibraltarom i njegovim teritorijalnim vodama. Slično, Maroko osporava španski suverenitet nad Seutom na južnoj obali.[14] Postoji nekoliko ostrva, kao što je sporno ostrvo Perehil, na koje polažu pravo i Maroko i Španija.[15]

Prema Konvenciji Ujedinjenih nacija o pomorskom pravu, plovila koja prolaze kroz moreuz čine to pod režimom tranzitnog prolaza, a ne ograničenijim nevinim prolazom koji je dozvoljen u većini teritorijalnih voda. Dakle, plovilo ili vazduhoplov imaju slobodu plovidbe ili preletanja u svrhu prelaska Gibraltarskog moreuza.[14][16]

Reference uredi

  1. ^ „Strait | Meaning of Strait by Lexico”. Lexico Dictionaries | English (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 28. 11. 2020. g. Pristupljeno 2020-04-28. 
  2. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 109. ISBN 86-331-2112-3. 
  3. ^ „Strait of Gibraltar | channel”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-10-24. 
  4. ^ See Robinson, Allan Richard and Paola Malanotte-Rizzoli, Ocean Processes in Climate Dynamics: Global and Mediterranean Examples. Springer, 1994, p. 307, ISBN 0-7923-2624-5.
  5. ^ "Europe-Africa rail tunnel agreed". BBC News.
  6. ^ „Tunnel to Connect Morocco with Europe”. bluedoorhotel.com. 17. 2. 2012. Arhivirano iz originala 2012-11-04. g. 
  7. ^ „Strait of Gibraltar underwater railway tunnel project coming back to life”. Construction Review Online. 15. 8. 2021. Pristupljeno 6. 10. 2021. 
  8. ^ „Morocco, Spain discuss revival of fixed link project via Gibraltar Strait”. THE NORTH AFRICA POST. 22. 4. 2021. Pristupljeno 6. 10. 2021. 
  9. ^ Alaoui, Mohamed (9. 1. 2021). „British-Moroccan undersea tunnel would connect Africa to Europe”. The Arab Weekly. Pristupljeno 6. 10. 2021. 
  10. ^ Soto-Navarro, Javier; Criado-Aldeanueva, Francisco; García-Lafuente, Jesús; Sánchez-Román, Antonio (2010-10-12). „Estimation of the Atlantic inflow through the Strait of Gibraltar from climatological and in situ data”. Journal of Geophysical Research (na jeziku: engleski). 115 (C10): C10023. Bibcode:2010JGRC..11510023S. ISSN 0148-0227. doi:10.1029/2010JC006302. 
  11. ^ Paterson, Lawrence. U-Boats in the Mediterranean 1941–1944. Chatham Publishing, 2007, pp. 19 and 182. ISBN 9781861762900
  12. ^ „U-boat war in the Mediterranean”. uboat.net. Pristupljeno 2011-07-15. 
  13. ^ Wesson, J. C.; Gregg, M. C. (1994). „Mixing at Camarinal Sill in the Strait of Gibraltar”. Journal of Geophysical Research. 99 (C5): 9847—9878. Bibcode:1994JGR....99.9847W. doi:10.1029/94JC00256. 
  14. ^ a b Víctor Luis Gutiérrez Castillo (april 2011). The Delimitation of the Spanish Marine Waters in the Strait of Gibraltar (PDF) (Izveštaj). Spanish Institute for Strategic Studies. Pristupljeno 5. 7. 2019. 
  15. ^ Tremlett, Giles, "Moroccans seize Parsley Island and leave a bitter taste in Spanish mouths", in The Guardian, 13 July 2002.
  16. ^ Donald R Rothwell (2009). „Gibraltar, Strait of”. Oxford Public International Law. Oxford University Press. ISBN 9780199231690. doi:10.1093/law:epil/9780199231690/e1172. Pristupljeno 6. 7. 2019. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi