Gips za hodanje je čvrsti gipsani zavoj podstavljen na potkolenicu (od metatarzalnih zglobova do fibularne glave i namenjen je imobilizaciji stopala i skočnog zgloba) ili celu nogu pacijenta (od zgloba kuka do metatarzalnih zglobova).[1] Za razliku od gipsanog zavoja namenjenog za leženje, sa ovim gipsanim zavojem pacijent može da gazi sopstvenim nogama, u zavisnosti od medicinske indikacije i uz pomoć potpačušnih štaka ili šetalica. Gips za hodanje se koristi kada je istovremeno potrebna imobilizacija, ali i očuvanje pokretljivosti tela.

Gips za hodanje

Opis uredi

Po uzoru na đon cipela, na gips za hodanje kao pomoćno sredstvo za hodanje, postavlja se štikla od drveta ili plastike koja je ulivena u gipsani zavoj. Postoji i mogućnost da se uz pomoć čičak trake na ovu štiklu fiksira đon sa površinom za hodanje okrenutom nadole prema podu.

Potplata se često koristi u kombinaciji sa sintetičkim gipsom . U prošlosti, štikla za hodanje se skoro uvek koristio sa gipsom za hodanje, ali su se potplata već neko vreme ustalili, jer im je prednost što pacijent može skoro normalno da oslanja stopalo.

Gips za hodanje nije prikladno za većinu dece mlađe od 3 godine.[2]

Upozorenja i uobičajene greške uredi

  • Nanošenje gipsa na otečenu nogu/stopalo može dovesti do kompartment sindroma.
  • Previše čvrsto nanošenje pamučne podloge može predisponirati kompartment sindroma..
  • Ako se pojavi utrnulost, peckanje ili osećaj stezanja, lekar mora biti obavešten o tome.[1]

Izvori uredi

  1. ^ a b „How To Apply a Short Leg Cast - Injuries; Poisoning”. MSD Manual Professional Edition (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-12-10. 
  2. ^ „Types of Casts | Boston Children's Hospital”. www.childrenshospital.org. Pristupljeno 2022-12-10. 

Spoljašnje veze uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).