Glikozilirani hemoglobin A1c

Glikozilirani hemoglobin A1c ili glukozilirani hemoglobin A1c (skraćeno HbA1c) jedan je od derivata krvi koji nastaje slepljivanjem belančevina hemoglobina i glukoze u procesu glikacije.[1] Nastaje patološkim stanjima kada se glukoza u dužem vremenskom periodu nalazi u višku u krvi (hiperglikemija). Šta se u krvi nalazi više glukoze viša je i vrednost glikoziliranog hemogobina. HbA1c je dobar pokazatelj cirkadijalnog ritma glukoze i kvaliteta metaboličke regulacje šećerne bolesti za jedan duži period - u proteklih 2 do 3 meseca koja prethode njegovom određivanju, koji je ekvivalentan životnom veku eritrocita.[2][3]

Glikozilirani hemoglobin A1c
Glikacioni put preko Amadori preuređenja.

HbA1c odslikava samo srednju vrednost šećera u krvi tokom dva ili tri meseca, ali ne pruža uvid u kolebanje nivoa šećera u krvi tokom dana, ne otkriva eventualne hipoglikemije i ne omogućava da se odabere najbolja vrsta, doza i vreme ubrizgavanja insulina. Metoda nije zamena za pregled šećera u krvi, već se samo dobro sa njom dopunjava.

Osnovne postavke uredi

 
Struktura proteina hemoglobin HbA1 Humani hemoglobin (Hb) se normalno sastoji iz HbA (a2b2), HbA2 (a2d2) i HbF (a2g2). Sinteza ovih hemoglobina je genetski kontrolisana; a, b, g i d lanci su kodirani različitim genima. Deo HbA koji podleže glikozilaciji označen je kao HbA1. Hromatografskom analizom razdvojene su frakcije HbA1 i to: HbA1a, HbA1b i HbA1c. To su glikozilirani Hb ili glukozilirani Hb a najčešće se zovu glikohemoglobini. Nazivaju se i „brzim” hemoglobinima zato što migriraju brže u električnom polju nego HbA0. HbA1c čini 75—80% od ukupnog glikoziliranog hemoglobina. HbA1c se razdvaja u dve subfrakcije: HbA1a1 i HbA1a2
Hemoglobin

Sastavni deo krvi su crvena krvna zrnca, koja u sebi sadrže kao sastavni i najvažniji deo belančevinuhemoglobin. Humani hemoglobin (Hb) nije hemijski homogen. U eritrocitima zdrave odrasle osobe postoje tri različita tipa hemoglobina: fetalni hemoglobin (HbF), dva hemoglobina koja pripadaju odraslima (HbA, koji je dominantan i HbA2), i glikozilirani hemoglobin (HbA1+A0), čije su količine prikazane na ovoj tabeli:

Vrsta hemoglobina Globin Udeo u ukupnom Hb
Adultni hemoglobin A (HbA) α2 β2 90—97%
Adultni hemoglobin A2 (HbA2) α2 δ2 2—5%
Fetalni hemoglobin (HbF) α2 γ2 2%
Ukupni glikozilirani hemoglobin (HbA1+A0) α2 β2 + šećer 3—9%

Jedan par α-lanaca je isti za sve tri frakcije Hb, dok je drugi par deo globina različit za prethodni Hb: γ, β i δ lanac.

Glikozilirani hemoglobin

Tokom 1950-ih, glikolizovani HbA1 izolovan je iz HbA a primenom hromatografske analize izdvojene su i ostale tri frakcije HbA1a, GbA1b i HbA1c.[4] Glikacija je neenzimatski dodatak šećera rezistentan na amino grupe proteina. Glikovani hemoglobini se razlikuju jedan od drugog u zavisnosti od vrste dodanih ugljenih hidrata i mesta glikacije. Mesto glikacije je obično N-terminalni deo lanca β-globina, ali se glikacija može desiti i na drugim delovima β-lanca ili na α-lancu.[1][5] Glikozilirani hemoglobin HbA1 se sastoji iz više komponenti prikazanih na ovoj tabeli:

Vrsta glikoziliranog hemoglobina Globin Udeo u Hb
Glikozilirani hemoglobin A0 (HbA0) α2 β2-lizin ili α-lanac + šećer 1%
Glikozilirani hemoglobin A1 (HbA1 = HbA1a + HbA1b + HbA1c) α2 β2-valin + šećer 5—8%
Glikozilirani hemoglobin A1a (HbA1a) α2 β2-valin + fruktoza-1,6-difosfat ili
α2 β2-valin + glukoza-6-fosfat
Glikozilirani hemoglobin A1b (HbA1b) α2 β2-valin + priruvična kiselina
Glikozilirani hemoglobin A1c (HbA1c) α2 β2-valin + glukoza 4 – 6%
(75—80% HbA1)
Pre-HbA1c (nestabilna Šifova baza, aldimin) labilni intermedijer HbA1c 5—8%

HbA1c je najzastupljenijaje frakcija glikoziliranog hemoglobina, koja nastaje ireverzibilnom neenzimskom glikacijom.

Hemoglobin HbA1c koji se nalazi u crvenim krvnim zrncima je belančevina za koju se u stanjima trajno visokih vrednosti glikemije vezuje šećer iz krvi, a stepen njegovog vezivanja je proporcionalan visini i dužini održavanja visokog nivoa šećera u krvi. Drugim rečima, ukoliko je koncentracija šećera u krvi viša utoliko je veće njegovo vezivanje za hemoglobin, i obrnuto.

Glikozilirani hemoglobin je frakcije hemoglobina koja se neenzimski glikozilira i čija koncentracija odražava tendenciju promena vrednosti glikemije u dužem vremenskom periodu.

One se međusobno razlikuju po vrsti ugljenih hidrata vezanih za hemoglobin (Hb) ili po tipu amino grupe koja učestvuje u reakciji.

Kod normoglikemičnih osoba udeo HbA1a1, HbA1a2 i HbA1b u ukupnom Hb iznosi od 0,4% -0.8%. Udeo HbA1s u ukupnom Hb iznosi 4—5%, tako da je udeo ukupnog glikozililiranog Hb 3—9%.

S obzirom da nivo HbA1c, odražava neenzimsku glikozilaciju hemoglobina, promena nivoa ove frakcije posmatra se u kontekstu života eritrocita. A kako je životni vek eritrocita 120 dana a glikozilacija hemoglobina nije linearni proces već se najveći deo odvija tek u drugoj polovini životnog veka eritocita, zbog starenja eritrociti bivaju zamenjeni novim. Prema tome ne postoji racionalna osnova da se nivo HbA1c analizira u intervalu kraćem od 60 dana. Zato se u praksi kod osoba sa hiperglikemijom merenjem koncentracije glikoziliranog hemoglobina u krvi može utvrdi koja je bila prosečna koncentracija glikoze u krvi u zadnjih 8—12 nedelja ili 2 do 3 meseca.

Kod osoba koje ne pate od hiperglikemije ili šećerne bolesti, prosečne vrednosti HbA1c kreću se u rasponu od 3,5% do 5,5%. Kada je HbA1c 7% prosečna vrednost šećera u krvi je 6,5 mmol/l., što najbolje ilustruje prikazani dijagram.[6]

Kada analizirati HbA1c

S obzirom da nivo glikoziliranog hemoglobin A1c odražava neenzimsku glikozilaciju hemoglobina, promena nivoa ove frakcije se posmatra u kontekstu života eritrocita.

Kako je životni ciklus eritrocita 120 dana, a glikozilacije hemoglobina nije linearni proces već se najveći deo odvija tek u drugoj polovini životnog veka eritocita, ne postoji racionalna osnova da se nivo HbA1s analizira u intervalu kraćem od 60 dana, jer se smatra se da je ovaj parametar mera prosečnog nivoa glikemije u periodu od 8 do 12 nedelja.

Dijagram vredosti HbA1c u odnosu na koncetarciju glukoze u krvi.[7][a]

HbA1c % mmol/l
12
16,5 (13,3–19,3)
11
14,9 (12,0–17,5)
10
13,4 (10,7–15,7)
9
11,8 (9,4–13.9)
8
10,2 (8,1–12,1)
7
8,6 (6,8–10,3)
6
7,0 (5,5–8,5)
5
5,4 (4.2–6,7)

Kod osoba sa šećernom bolešću one su značajno više npr. 8,0% do 13%. za vrednosti glukoze u krvi od 10—13 mmol/l. Vrednosti HbA1c od 6,5% do 7,5% smatraju se zadovoljavajućim, kod osoba sa šećernom bolešću.

Laboratorijske metode uredi

Najčešće metode za laboratorijsko određivanje HbA1c su:

  • Tečna hromatografija visokih performansi (HPLC)
  • Imunohemijske metode
  • Enzimska metoda
  • Jonselektivna hromatografija
  • Elektroforeza kapilara

Jedinice za izražavanje HbA1c uredi

Američka asocijacija za dijabetes (ADA), Evropska asocijacija za ispitivanje dijabetes (EASD) i Međunarodna federacija za dijabetes (IDF) složili su se da se HbA1c izražava u jedinicama koje pruža Međunarodna federacija za kliničku hemiju (IFCC):[8]

 

Udeo HbA1c predstavlja odnos glikoziliranog prema ukupnom hemoglobinu:

HbA1c % = HbA1c (g/L)/THB (g/L)*100
Kod zdravih ispitanika udeo HbA1c iznosi oko 4-6%, a više od 7% smatra se povišenom vrednosti HbA1c.

Referentne vrednosti uredi

Vrednosti glikohemoglobina se izražavaju kao udeo pojedinih frakcija u odnosu na ukupni Hb. Prema međunarodnom mernom sistemu (SI) one treba da budu izražene udelom frakcije do jedinice, ali kod većine komercijalnih testova one su izražene u procentima.

Referentne vrednosti zavise od metode i frakcije koja se meri (HbA1c ili HbA1), a neki dogovoreni konsenzus bi bio: za HbA1 5 8%, a za HbA1c 3 6%.

Svetska Zdravstvena Organizacija preporučuje za kontrolu glikemije sledeće vrednosti za HbA1c:

< 6,5% — dobro kontrolisana glikemija,
6,5 — 7,5% — granične vrednosti glikemije,
> 7,5% — loše kontrolisan nivo glikemije.[10]

Kako ne postoji specifičan (idealan) opseg za dobru kontrolu, rezultate pacijenata bi trebalo interpretirati po individualnoj osnovi.[11]

Značaj određivanje HbA1c uredi

Određivanje HbA1c u krvi, trenutno je jedna od najbolji metoda da se šećerna bolest prati i drži pod kontrolom. Naime određivanje HbA1c je mnogo pouzdanija metoda za otkrivanje postojanje loše metabolieke regulacije šećerne bolesti, naročito u onim slučajevima kod kojih ona može ostati neotkrivena ako se samo jednom u 2-3 meseca određuje šećer u krvi ili načini tzv. dnevni glikemijski profil (kada se glikemija određuje više puta u toku dana, eventualno i tokom noći).

Koliki je značaj smanjenje vrednosti HbA1c za samo 1% najbolje govore ovi podaci, koji ukazuju na to da je smanjenje rizika manje:

  • 21% — za nastanka svih komplikacija kod šećerne bolesti
  • 21% — za smrtnoi ishod izazvan šećernom bolešću
  • 14% — za nastanka infarkta srca
  • 37% — za pojavu mikrovaskularnih komplikacija (neuropatije, otkazivanja rada bubrega i oštećenja vida).

Međutim ova metoda ne isključuje merenje šećera u krvi po određenom ritmu, od strane samih pacijenata, koji kontrolišu nivo šećera u krvi pomoću samomerača i tačno evidentiraju. To ima poseban značaj jer nakon bolesnikove posete lekar vrši upoređivanje tih vrednosti sa vrednošću HbA1c. Tek na osnovu rezultata ove dve analize može se ostvariti najbolja procena uspešnosti lečenja i pravi plan dalje terapije u narednom periodu.[12]

Prema preporukama Evropske asocijacije za istraživanje dijabetesa (EASD) i Američkog udruženja za dijabetes (ADA) 2006. vrednosti HbA1c veće od 7, kriterijum su za primenu novog tipa terapije Na primer, kod terapije dijabetesa tipa 2 (DM tip 2), oralno sredstva za terapiju treba zameniti insulinom.

Način izvođenja uredi

Analiza je vrlo jednostavna, brza i relativno jeftina. Potreban je samo jedan uzorak krvi, a sama analiza je gotova za jedan dan. Sve metode za merenje glikohemoglobina ne zahtevaju veliku količinu uzorka krvi, tako da se može koristiti kapilarna krv.

Takođe nisu potrebni nikakvi specijalni uslovi za vađenje krv, a pacijent ne mora biti na tašte. Venska krv se obično sakuplja sa EDTA, ali se mogu koristiti i heparin i fluorid-oksalat kao antikoagulansi.

Uzorak krvi se može sakupiti i na filter papiru koji je prethodno nakvašen rastvorom koji sadrži glukoza oksidazu. Glukoza oksidaza vezuje slobodnu glukozu i sprečava brzu in vitro glikozilaciju hemoglobina za vreme sušenja. Međutim, ovaj inhibitorni efekat nije potpun i procenat glikohemoglobina raste vremenom, tako da su u toku 14 dana promene minimalne.[13]

Verodostojnost rezultata uredi

Postoji mali broj situacija (neke teške anemije, uzimanje alkohola, trudnoća, uremija i neka druga oboljenja) kada dobijena vrednost može biti nerealno povišena ili snižena. U takvim stanjima zadatak lekara je da dodatnim ispitivanjima izvrši procenu verodostojnosti dobijenog rezultata.[14] .

U tom smislu pri korištenju glikoziliranog hemoglobina u dijagnostičke svrhe treba uzeti u obzir sledeće faktore:

  • nenormalni hemoglobin (varijante hemoglobina),
  • anemija,
  • izmenjeni poluživot eritrocita,
  • starost i starenje,
  • etička pripadnost.[15]

Napomene uredi

  1. ^ Glikozilirani hemoglobin A1c može se izražavati u % ili mmol/mol

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b Bunn HF, Haney DN, Kamin S, Gabbay KH, Gallop PM. The biosynsthesis of human hemoglobin A1c. J Clin Invest. 1976;57:1652-9.
  2. ^ Miedema K (2005). "Standardization of HbA1c and Optimal Range of Monitoring". Scandinavian Journal of Clinical and Laboratory Investigation. 240: 61–72.
  3. ^ Expert Committee on the Diagnosis and Classification of Diabetes Mellitus. Report of the expert committee on the diagnosis and classification of diabetes mellitus. Diabetes Care 2003; 26(Suppl 1): S5–20.
  4. ^ Kahn R, Fonseca V. Translating the A1c Assay. Diabetes Care. 2008;31(8):1704-7.
  5. ^ Mortensen HB, Christophersen C. Glucosylation of human haemoglobin A in red blood cells studied in vivo: kinetics of the formation and dissociation of haemoglobin A1c. Clin Chem Acta. 1983;134:317-26
  6. ^ Gibb I, Parnham A, FonfrÒde M, Lecock F. Multicenterevaluation of Tosoh glycohemoglobin analyzer. Clin Chem 1999; 45: 1833 ’ 41.
  7. ^ Nathan DM, Kuenen J, Borg R, Zheng H, Schoenfeld D; A1c-Derived Average Glucose Study Group. Translating the A1C assay intoestimated average glucose values. Diabetes Care 2008;31:1473–1478
  8. ^ Geistanger A, et all. Statistical methods for monitoring the relationship between the designated comparasion methods in the United States, Japan and Sweden. Clin Chem 2008; 54(8):1379-85.
  9. ^ HbA1c in a new way Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. jul 2022) By the Swedish Diabetes Association. Retrieved mart 2011
  10. ^ Niederau CM, Reinauer H. Glycohemoglobins. In Thomas L ed. Clinical laboratory diagnostics. Use and assessment of clinical laboratory results. Frankfurt/Main: THBooks Verlagsgesellschaft mbH, 1998:142—148.
  11. ^ Sacks DB. Glycated proteins. In: Burtis CA, Ashwood ER ed. Tietz textbook of clinical chemistry. Philadelphia: W.B. Saunders Company 1994: 980 ’ 8.
  12. ^ Sidorenkov, Grigory; Haaijer-Ruskamp, Flora M.; De Zeeuw, Dick; Denig, Petra (2011). „A Longitudinal Study Examining Adherence to Guidelines in Diabetes Care According to Different Definitions of Adequacy and Timeliness”. PLOS ONE. 6 (9): e24278. Bibcode:2011PLoSO...624278S. PMC 3169586 . PMID 21931669. doi:10.1371/journal.pone.0024278 . 
  13. ^ Talwar D, Barr BB, Kesson CM, Robb DA. Determination of glycosylated adult and foetal haemoglobins by affinity chromatography. Clin Chim Acta 1983; 128: 61’ 67.
  14. ^ Trivelli LA, Ranney HM, Lai HT. Hemoglobin components in patients with diabetes mallitus. N Engl J Med 1971; 284: 353 ’7.
  15. ^ John WG. UK Department of Health Advisory Committee on Diabetes. Use of HbA1c in the diagnosis of diabetes mellitus in the UK. The implementation of World Health Organization guidance 2011. Diabet Med 2012;29(11):1350-7

Spoljašnje veze uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).