Gogland
Gogland (rus. Гогланд; fin. Suursaari; šved. Hogland) ostrvo je u istočnom delu Finskog zaliva Baltičkog mora. Nalazi se na oko 180 kilometara zapadno od Sankt Peterburga, na oko 120 km jugozapadno od Viborga, 55 kilometara severno od obale Estonije i na oko 40 kilometara južno od finskog grada Kotke. Administrativno ostrvo pripada Kingisepškom rejonu Lenjingradske oblasti.
 Pogled na ostrvo iz vazduha | |
  Gogland Гогланд | |
| Geografija | |
|---|---|
| Lokacija | Finski zaliv |
| Koordinate | 60° 04′ 00″ S; 27° 00′ 00″ I / 60.066667° S; 27.000000° I |
| Površina | 21 km2 |
| Najviši vrh | 176 |
| Administracija | |
RUS | |
| Administrativna podela Rusije | Lenjingradska oblast |
| Demografija | |
| Stanovništvo | 47 (2010) |
| Gustina st. | 2,238 stan./km2 2,24 stan./km2 |
| Dodatne informacije | |
| Vremenska zona |
|
Površina ostrva je 21 km², maksimalna nadmorska visina do 176 metara. U blizini Goglanda nalaze se ostrva Virgini (10 km jugozapadno), ostrvo Rodšer (17 km jugozapadno) i Veliki Tjuters (na 18 km jugoistočno). Prema popisu stanovništva iz 2010. na ostrvu je živelo svega 47 stanovnika, a najveće naselje je selo Sur Sari.
Geografija
uredi
Ostrvo Gogland nalazi se u istočnom delu Finskog zaliva Baltičkog mora i sa površinom od 21 km² najveće je među ostrvima u tom delu akvatorije Finskog zaliva. Ostrvo je izduženo u smeru sever-jug u dužini od 11 kilometara, dok maksimalna širina u smeru zapad-istok dostiže do 2,5 km. U fizionomiji ostrva jasno se izdvajaju 4 uzvišenja, a najviše među njima je brdo Lounatkorkija (rus. Лоунаткоркия; fin. Lounatkorkia) na jugu ostrva, sa nadmorskom visinom od 176 metara. Preostali vrhovi (idući od severa ka jugu) su Sokolinaja gora (142 m), Mjakipljajus (126 m) i Pohojskorkija (106 metara).
Geološku osnovu ostrva čine graniti[1] prekriveni dosta tankim slojevima rastresitog tla obraslog četinarskim šumama. Obala je dosta razuđena, a dve najveće uvale služe kao prirodna pristaništa za manje brodove (na severoistoku i na zapadu ostrva).[2][3] Između uzvišenja nalaze se plitke doline u kojima se neretko nalaze manje ujezerene površine.
Na brdu Mjakipljajus nalazi se geodetska kota koja označava goglandski deo Struveovog geodetskog luka.[4] Na ostrvu se nalaze i dva svetionika, jedan na severu (sagrađen 1723), a drugi na krajnjem jugu ostrva (osnovan 1726).[5]
Kako se oko ostrva nalaze brojni plitki podvodni grebenovi, vode oko Goglanda se smatraju najopasnijim za plovidbu u tom delu Finskog zaliva.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Гохланд. // Энциклопедический словарь Брокгауза и Ефрона
- ^ Последний рубеж. // Кабанов С. И. На дальних подступах. — М., 1971.
- ^ К. В. ШМЕЛЕВ. Разведка 2001 года на острове Гогланд. // Сайт Северо-Западной археологической экспедиции
- ^ Восстановление на острове Гогланд памятных мест первого в России измерения фигуры Земли. // Известия Русского географического общества. — Т. 133, вып.6. pp. 68-76.
- ^ Lighthouses of Russia: Gulf of Finland Islands Архивирано на сајту Wayback Machine (9. фебруар 2011)
