Golinduha Persijska

Golinduha ( - 591.) je bila plemkinja Sasanidskog carstva, poreklom iz Vavilona. Preobraćena u hrišćanstvo. Bila je zatočena u Tvrđavi zaborava gde je stradala i postala svetica[1].

Primila je hrišćanstvo za vreme vladavine cara Hozroja I ili Hormizda IV, i javno je mučena i pogubljena, 591. godine, u Mabagu, posle pritvora nepoznatog trajanja.

Stupila je u brak s persijskim volhom, i živela u braku tri godine. Nakon viđenja napustila je muža i krstila se. Na krštenju dobila je ime Marija. U toku progona hrišćana osuđena je na doživotnu tamnicu. U tamnici je provela 18 godina, ne pokolebavši se u veri. Zadivljeni njenim stradanjem, mnogi Persijanci su primili Hristovu veru. Posetila je Jerusalim, gde izobliči jeres Sevirovu, koja je učio, da je božanstvo u Hristu postradalo[2].

Izvori

uredi

Glavni hagiografski izvor o njemu su Žitije koje je na grčkom napisao Evstratije iz Konstantinopolja, verovatno zasnovan na ranijoj verziji Stefana iz Jerapolja napisanoj na sirijskom jeziku ubrzo nakon njegove smrti. Čini se da je ovaj dokument napisan na osnovu usmenih svedočenja ljudi koji su posećivali Golindouhu tokom njenoog života, posebno Svetog Domiciana Melitinskog, episkopa Melitinske crkve. Njeno ime na grčkom se odnosi na nju kao „Sveta Golinduha Persijska, koja je preimenovana u Marija“.

Evagrije Sholastik je pominje u svojoj istoriji, pozivajući se direktno na Stefana Jerapoljskog. Najpouzdaniji istorijski izvor ostaje[3] Teofilakt Simokata koji detaljno opisuje svoju priču, uključujući i zatočenje u Tvrđavi zaborava i konačnu kaznu[4].

Pravoslavna crkva proslavlja svetu Golinduhu 25. (12.) jula[5].

Izvori

uredi
  1. ^ TRAINA, Giusto; CIANCAGLINI, Claudia A. (2002-07-01). „La Forteresse de l'Oubli”. Le Muséon. 115 (3): 399—422. ISSN 0771-6494. doi:10.2143/mus.115.3.336. 
  2. ^ „Sveta mučenica Golinduha Persijanka, nazvana i Marija”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-03-12. 
  3. ^ Olajos, Thérèse (1988-01-01), Conclusion: L’utilisation des Sources par Théophylacte Simocatta, BRILL, str. 155—157, ISBN 978-90-04-62478-8, Pristupljeno 2024-03-12 
  4. ^ „Scaife Viewer | Historia Ecclesiastica”. scaife.perseus.org. Pristupljeno 2024-03-12. 
  5. ^ „Crkveni kalendar za utorak 25. 07. 2023.”. Televizija Hram (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-03-12.