Grinova funkcija
Grinova funkcija G(x,x') je rešenje linearne diferencijalne jednačine oblika: gde je D_x diferencijalni operator, a δ(x-x') Delta funkcija. Može se reći da je Grinova funkcija odgovor sistema na jediničnu pobudu.[1]
Grinove funkcije su dobile naziv po britanskom matematičaru Džordžu Grinu koji ih je uveo u matematiku 1830-ih godina. Metod Grinovih funkcija ima primenjuju u matematici i fizici pri rešavanju raznih vrsta diferencijalnih jednačina.
Osobine uredi
Grinova funkcija nije jednoznačno određena. Za njeno određivanje potrebno je dodati određeni granični uslov, a najčešće se nametaju Dirihleov ili Nojmanov granični uslov.
- Dirihleov granični uslov zahteva da Grinova funkcija na granici bude jednaka nuli. Posledica ovakvog zahteva je da je Grinova funkcija simetrična po i , tj. da je
- Nojmanov granični uslov podrazumeva da je izvod Grinove funkcije u pravcu normale jednak .
Poasonova jednačina uredi
Grinova funkcija za Poasonovu jednačinu:
ima opšte rešenje:
gde je rešenje homogene diferencijalne jednačine:
Metod Grinovih funkcija uredi
Metod Grinovih funkcija se uvodi za rešavanje diferencijalnih nehomogenih jednačina koje su linearne. Metod se sastoji u tome da se analogna jednačina uvođenjem Grinove funkcije umesto početne rešava za jediničnu pobudu umesto za nehomogen deo, i onda se ukupno rešenje dobija superpozicijom, što je ekvivalentno Hajgensonovom principu u talasima i optici.
Primer uredi
Stacionarna Šredingerova jednačina ima oblik:
gde je poznata funkcija.
Ova jednačina se može rešiti metodom Grinovih funkcija. Dakle, rešavamo analognu jednačinu s tim što nepoznatu funkciju zamenjujemo Grinovom funkcijom, a nehomogen deo s desne strane jednačine zamenjujemo Delta funkcijom.
Talasna funkcija preko Grinove funkcije je izražena kao:
što se može lako proveriti ubacivanjem u početnu jednačinu.
Kako su svi članovi u jednačini sa Grinovom funkcijom invarijantni na translacije, to ni Grinova funkcija ne zavisi eksplicitno od koordinata:
a jednačina se može rešiti razvojem u Furijeov integral:
gde koeficijente u razvoju dobijamo preko inverznog Furijeovog integrala.[2]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Elektrodinamika, Voja Radovanović, pp. 113-116, Fizički fakultet, decembar 2014, pristupljeno: 21. avgust 2015.
- ^ Bornova aproksimacija, pp. 201-204, Kvantna mehanika, Maja Burić, jun 2015