Grihenbajsl

Grihenbajsl (nem. Griechenbeisl - "grčke tikvice") je jedna od najstarijih kafana u Beču sa bogatom istorijskom prošlošću. Smještena je u unutrašnjem gradiću na (nem. Fleischmarkt - "pijaca meca") u blizini Cabopne crkve Svetog Save, na prostoru današnjeg centralnog gradskog jezgra.

Istorija restorana

Današnji Grihenbajsl pojavio se 1762 godine pod nazivom "Kod zlatnog anđela" ili "Rajhenbergerova kafana" (očigledno, po imenu tadašnjeg vlasnika). Ovo ime, poznato u sadašnjosti, prešlo je u kafanu Grihenbajsl (grčka kafana).

Za razliku od imena u to vrijeme, sada se restoran specijalizuje isključivo u tradicionalnim jelima bečke kuhinje. Ova barokna „kutak kuća“ u Beču, prošla je mnoga srećna ali toliko sumorna i turbulentna vremena. Prvi pisani pomen na Grihenbajsl datira iz 1447. godine.

Srpski publicista Aleksandar Sandić u „Zlatnom anđelu“

Godine 1861. u xotelu „Zlatni anđeo“ cmješteno je cjedište novina Istok i Zapad, najuticajnijeg političkog časopisa na njemačkom jeziku za razvoj, afirmaciju i popularizaciju slovenske političke misli. Novine je pokrenuo, jedan od najboljih političkih pisaca doktor filozofije, slovenske filologije, advokat i publicista Aleksandar Sandić, 1861. godine u Beču.

Istaknuti gosti

Pored uživanja u hrani i piću gosti uglavnom uživaju u atmosferi koja podseća na vekovima dugu prošlost. U starim hronikama poznat je pod nazivom (nem. Hotel “zum goldenen Engel“) i da su u prohujalim vremenima u njemu živeli i stvarali Ludvig van Betoven, Franc Šubert, Rihard Vagner, Johan Štraus Mlađi, Mark Tven, Džoni Keš, i bili gosti Lučano Pavaroti i mnogi drugi.

Literatura

Paul Rotterdam: Ausstellung 1965. Katalog, Galerie im Griechenbeisl, 1965.

Cpoljašnje veze

Grihenbajsl