Grčka vizantokatolička crkva

Grčka vizantokatolička crkva (gr. Ελληνόρρυθμη Καθολική Εκκλησία) je posebna istočnokatolička, odnosno grkokatolička crkva koja okuplja katolike grčko-vizantijskog liturgijskog obreda na području Grčke i Turske. Nalazi se u punom jedinstvu sa Rimokatoličkom crkvom. U bogosluženju koristi grčko-vizantijski liturgijski obred i grčki jezik. Sastoji se od dva posebna egzarhata, za Grčku i Tursku.

Istorija uredi

Težnje ka unijaćenju pravoslavnih hrišćana u grčkim zemljama dobile su na zamahu nakon Četvrtog krstaškog rata i osvajanja Carigrada (1204), a dalji koraci u istom smeru učinjeni su na Drugom lionskom saboru (1274), kada je sklopljena Lionska unija i potom na Firentinskom saboru (1439), kada je sklopljena Firentinska unija. Međutim, ovi pokušaji unijaćenja imali su samo delimičan i prviremeni uspeh.[1]

U novijem dobu, prva crkva za grčke katolike koji su sledili vizantijski obred sagrađena je u selu Malgara u Trakiji 1880. godine. Pre kraja 19. veka, izgrađena su još dve takve crkve, jedna u Carigradu, druga u Halkedonu.

Godine 1907. grčki sveštenik Isaias Papadopulos (1855-1932), koji je sagradio crkvu u Trakiji, imenovan je generalnim vikarom grčkih katolika u okviru apostolske delegacije Carigrada, a 1911. godine je dobio biskupsko posvećenje i postavljen je prvog privremenog upravitelja novostvorenog Apostolskog egzarhata za Evropsku Tursku.[2]

Usled sukoba između Grčke i Turske posle Prvog svetskog rata (1914-1918), grčki katolici vizantijskog obreda iz Male Azije i Carigrada su najvećim delom emigrirali u Grčku, a među njima i njihov egzarh Georgios Kalavasi, koji je prešao u Atinu, gde je 1932. godine postavljen za prvog Apostolskog egzarhata za Grčku.

Danas je preostao veoma mali broj pripadnika Grčke vizantokatoličke crkve u Turskoj, a gotovo da ni jedan sveštenik nije ostao. Grčka vizantokatolička crkva u Grčkoj broji oko 5.000 pripadnika.[3]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Ostrogorski 1969, str. 431, 444, 496, 521-522.
  2. ^ Frazee 2006, str. 255.
  3. ^ „Religious Freedom in Greece (September2002)”. Greek Helsinki Monitor Minority Rights Group - Greece. Arhivirano iz originala (RTF) 29. 09. 2007. g. Pristupljeno 15. 9. 2007. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi