Dalmatinski tip obale

Dalmatinski tip obale stručni je pojam za jednu od dve vrste tzv. skladnih obala koje karakteriše izgled izduženih ostrva, kanala, uvala i poluostrva koji se protežu paralelno sa obalom i većim reljefnim oblicima.

Ovaj geografski izraz za ovu vrstu obale dobio je ime po obali srednje Dalmacije. To je vrsta razvedene obale na kojoj se glavni elementi reljefa i strukture ostrva pružaju paralelno sa onima na kopnu (planine, krška polja itd.). Ostrva se protežu duž obale, a struktura i reljef obala i ostrva se poklapaju.

Dalmatinski tip obale nastaje kada pejzaž komparativnih planinskih grebena i dolina tone sa nivom postglacijalnog mora, tako da doline postaju kanali i izduženi zalivi, a viši delovi postaju ostrvo. Ova vrsta obale je veoma retka, a jedan od glavnih primera izvan Jadrana su ostrva Mentavai uz zapadnu obalu Sumatre.[1]

Reference uredi

  1. ^ Kelletat, Dieter. Encyclopedia of Coastal Science, Springer, Dordrecht, 2005, ISBN 978-1-4020-1903-6, str. 356.