Dekoracija keramike

Dekoracija keramike je vrsta aplikacije, nanošenja različitih materijala na keramički proizvod, kako bi se dobio lepši estetski izgled, i time i postigao određeni efekat na određenom mestu ili čitavom proizvodu pri samoj dekoraciji. Tako se pored estetkog, dekoracijom keramike postiže i fumkcionalni izraz unutrašnjeg sklopa svakog pojedinačnog sakralnog ili svakodnevnog predmeta.[1]

Jedna od osam vrata boginje Ištar, dragulja vavilonske asirske dekorisane keramike, koaj se čuvaju u Pergamonskom muzeju u Berlinu.

Istorija uredi

Istorijski gledano, dekoracija keramike razvijala se prilično sporo, budući da je bilo potrebno otkriti odgovarajuće materijale i tehnologiju pečenja koja je morala da obzedi potrebnu temperaturu.

Prvi tragovi dekoracije glinene keramike otkriveni su u jednom hramu u Elamu istočno od Sumera i Akada (savremeni Irak) i na lokalitetu Čoga Zanbil (koji je datiran u 13. vek p. n. e. Dok je dobro poznati kasniji primer dekorisane keramike nastao 1049. godine u vreme dinastije Sung, otkriven u Gvozdenoj pagodi u Kaifengu u Kini.[2]

Dekorisana keramika sa fasade Gvozdene pagode iz 1049.

Vrste dekoracije keramike uredi

Gotovi proizvodi keramike nakon izrade i pečenja još uvek nisu gotovi keramičke proizvodi Za njih su potrebne završne operacije, počev od dodatna mehanička završna obrada, dekoracije do procesa zastakljivanje, metalizacija... Ovi procesi su specifični za određene proizvode i zavise od njihovog oblika, namene i dimenzija. Od svih dodatnih procesa dorade keramike uglavnom se najviše primenjuje glaziranje kako bi se njim postigla prva estetika, a potom i određena specifična svojstva proizvoda (sjaj, otpor prema određenim sredstvima itd.)....

Sastav materijala za dekoraciju uredi

Glazura za dekoraciju mora biti tečna kako bi na materijalima za glaziranje funkcionisala slično tečnosti. Tečna glazura ima visoku tačku taloženja staklenih formi što omogućava silicijum-dioksid, a ponekad i bor trioksid. Sirovi materijali keramičkih glazura uglavnom uključuju silicijum-dioksid, koji je glavni materijal u staklarstvu.

Razni oksidi metala, kao što su natrijum, kalijum i kalcijum, deluju kao fluks i time spuštaju temperaturu topljenja glazure.

Aluminijum oksid, koji se često dobija od gline, steže rastopljenu glazuru i time sprečila da se ona razliva po keramici tokom nanošenja.[3]

Koloriti glazuri, daju npr. oksid gvožđa, bakar karbonat ili kobalt karbonat [traži se izvor], a ponekad i mešavine kao što su kalaj oksid ili cirkonijum oksid, i koriste se za modifikaciju vizuelnog izgleda glaziranog predmeta.

Vrste dekoracije uredi

Dekoracija pečaćenjem uredi

 
Primer dekoracije keramike glaziranjem i pečaćenjem

Dekoracija keramike pečaćenjem predstavlja jednu od najpopularnijih tehnika ukrašavanja posuda u rimskoj keramičkoj proizvodnji. Iako se smatra da počiva na tradicijama ornamentisanja posuda koje potiču iz praistorijskog razdoblja, ova tehnika je vremenom, pod uticajem istočnih i zapadnih radionica, u Rimskom carstvu postala tehnika koju su rimski grnčari rado primenjivali u antičkom i kasnorimskom periodu.[4].

Uspostavljanje hronološkog okvira za upotrebu pečatnog ornamenta nije moguće, s obzirom na to da se motivi ne vezuju za pojedina razdoblja, već se njihov određeni broj provlači tokom čitavog rimskog perioda.[5]

Dekoracija bojom uredi

Jedan od osnovnih načina ukrašavanja keramičkih površina je primena boja koje se proizvode u velikom broju i koje su kao takve za keramičare lako dostupne. Veliki broj fabrika koji se bave proizvodnjom keramičkih boja, sirovina i drugih keramičkih materijala iz dana u dan, razvijaju sopstveni asortiman sve i sve veći dijapazon boja i broj proizvoda.

Agatevare uredi

 
Posuda dekorisana tehnikom agatevare

Agatevare je tehnika (nazvan po svojoj sličnosti sa kvarcnim mineralnim ahatom mineralom i dragim kamenom različitih slojeva boja) zasnovana na mešanju glina različitih boja, Pri tome one se mešaju tako da svaka glina u smeši izgubi svoje individualni identitete. Proizvodi imaju poseban „veštački” ili šareni izgled.

Termin „agatevare” se koristi da opiše takve proizvode u Ujedinjenom Kraljevstvu; u Japanu se koristi pojam „nerikomi.” a u Kini još od dinastije Tang, ovako dekorisan keramika nosi naziv „marbled”

Kod primene ove tehnike mora da se vodi posebna pažnja u izboru gline koje se koriste za izradu agatevaresa, jer gline moraju imati odgovarajuće karakteristike za termičku obradu.

Engobiranje uredi

Engobing jedna je od najkvalitetnijih i najrasprostranjenijih tehnika u svetu i puno se vežba. Ne postoji izložba savremene svetske keramike u kojoj ova tehnika nije zastupljena, na izloženoj keramici.

Engoba se uvek nanosi na polusuv predmet, četkicom, umakanjem ili prskanjem (air brus — vazdušnom četkicom), a može se nanositi i na pečen, biskvitiran. predmet

Kod ukrašavanja livenih predmeta, posebno u kamenoj tehnici, tehnika engobea ima značajnu primenu (kao npr keramika fabrike Wedgwood).[6]

Dekoracija zlatom uredi

Dekoracija zlatom se koristi isključivo na nekoj visokokvalitetnoj posudi. Postoje različite metode za primenu zlata, koji uključuju:

  • Best gold - suspenzija zlatnog praha u esencijalnim uljima pomešanim sa fluksom i živinim solima. Za njegovo nanošenje može se primeniti slikarska tehnika.
  • Acid Gold - oblik zlatne dekoracije razvijen početkom 1860-ih u engleskoj fabrici Mintons Ltd, Stoke-on-Trent. Prethodno glazirana površina pre nanošenja zlata nagriza se razblaženom fluorovodičnom kiselinom. Proces zahteva veliku veštinu i koristi se za ukrašavanje samo proizvoda vrhunskog kvaliteta.
  • Bright Gold - sastoji se od rastvora zlatnog sulfosinata zajedno sa drugim metalnim rezonatima i fluksom. Ime proizlazi iz izgleda dekoracije odmah posle uklanjanja iz peći, jer ne zahteva poliranje.
  • Mussel Gold - star način dekoracije zlata. Dekoracija se izrađuje od grubih zlatnih listića, šećera i soli. Po nanošenju dekoracije predmet se pere kako bi se sa njega uklaonio rastvarač.

Glazura uredi

Glazure su stakla koje se razlikuju od industrijskog stakla tako što se ne pojavljuju samostalno, već uvek zahtevaju biskvitnu podlogu. One su mešavine staklenih materijala, gline, boje i vode.

Prema vrsti predmeta za koje su namenjeni glazure se dele na:

  • lončarsko-grnčarske,
  • glazura za keramiku
  • glazure za porcelan.

Glazure se nanose na dobro očišćenu podlogu, sa koje mora biti uklonjena prašine, polusuvim sunđerom ili četkicom. U industrijskim uslovima, u umetničkim ateljeima, koristi se metoda prskanjem (air brus — vazdušnom četkicom).

Kod upotrebe glazura, kako bi se stekla prava slika, koja zavisi od vrste i količini nanetih glazur (kvaliteta nanosa), potrebno je steći određeno iskustvo u dekorirativnim tehnikama.

 
Čajni pribor od porcelana

Porcelan uredi

Porcelan je vrsta poluprozirne keramike koja se obrađuje na višim temperaturama (1.200°C do 1.400°C) nego obična grnčarija, pa tako dobija čvrstinu poput kamena (kamenina).[7]

Od porcelana se izrađuju razni ukrasni predmeti ali i kuhinjsko posuđe. Vrlo je poznat kineski porcelan, koji se izrađuje od glatke paste na bazi gline kaolin i feldspata (petuntse). Na taj način struktura dodatno otvrdne, jer se popune sve mikroskopske rupe.

Porcelan koji je bele boje i poluprozirnog izgleda uglavnom se ukrašava crtežima, pa tako, pored čvrstine dobija i lepši izgled. U zavisnosti od željenog ukrasa, pigmenti, engobe ili soli metala za bojenje mogu se naneti ispod, u ili na glazuru u različitim međustepenima. Tada se govori se o glazurnoj dekoraciji, inglaziranoj dekoraciji ili podglazurnoj dekoraciji.[8]

Izvori uredi

  1. ^ „How To Glaze Pottery: Guide To Ceramics Glazing”. The Crucible (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-12-19. 
  2. ^ Daiheng, Gao (2002). Chinese Architecture – The Lia, Song, Xi Xia and Jin Dynasties (English ed.). Yale University Press. pp. 166, 183.
  3. ^ Madan, Gaurav (2005). S.Chands Success Guide (Q&A) Inorganic Chemistry. . S. Chand Publishing. ISBN 9788121918572. .
  4. ^ Brukner, O. 1981.Rimska keramika u jugoslovenskom delu provincije Donje Panonije, Dissertationes et monographiae 24, Beograd: Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture SAP Vojvodine, Savez arheoloških društava Jugoslavije. pp. 30.
  5. ^ Bjelajac, Lj. 1992. Pečatna keramika Singidunuma, Zbornik Narodnog muzeja (Beograd) 14-1: 419–425
  6. ^ „Wedgwood”. WWRD Canada, Inc. Pristupljeno 12. 10. 2018. 
  7. ^ „How porcelain is made - material, making, used, processing, parts, components, composition, steps”. www.madehow.com. Pristupljeno 2022-12-19. 
  8. ^ M. S. Gabal, G. A. Helmy, R. Faris: Occupational dermatoses among workers in a porcelain manufacturing factory. In: J Egypt Public Health Assoc. 69(5-6), 1994, S. 425–438

Literatura uredi

  • James Chapell The Poter΄s Complete Book of Clay and Glazes, Watson-Guptill Publ., New York, 1979;
  • Daniel Rhodes Clay and Glazes for the Potter, Chilton Book Company, Philadelphia, 1973;
  • Šandor Kiš, Tehnologija umetničke keramike, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd, 2001;
  • Herbert Sanders Glazes for Special Effects, Watson-Guptill Publ. New York, 1974;
  • Diane Creber Crystallin Glazes, A-C Black Publisher, Ltd. London, 1997; Robert Tichane AshGlazes, Crause Publications, Iola, 1998;
  • Dušan B. Izvonar Keramičke glazure, FPU, Beograd, 2008;
  • Steven Branfman Raku: A practical Approach, Krause Publ., Iola, 2001;
  • Emanuel Cooper Book of Glaze Receipes, B.T. Batsford, Ltd., London, 1987;
  • W. Warrall Clay and Ceramic Raw Materials, Elsevier Applied Sciense Publishers, New York, 1986;

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Dekoracija keramike na Vikimedijinoj ostavi