Dionica

Dionica (ekav. deonica; takođe: akcija) predstavlja jedno od sljedeća dva značenja:

• udio koji svaki učesnik u akcionarskom društvu ima u imovini društva (njegov osnovni udio);
• isprava pomoću koje njen vlasnik stiče pravo učešća u raspodjeli dobiti akcionarskog društva (dividende).

Dionica švedskog rudnika bakra Štora Koparberg, 1288.

Po osnovu veličine sopstvenog dioničkog udjela ostvaruje se pravo na:

• upravljanje
• dividendu
• likvidacioni ostatak.

Razlika između dionica i npr. obveznica je u tome što su obveznice dužničke hartije od vrijednosti i sa sobom nose obavezu izdavaoca da investitoru vrati pozajmljena sredstva, dok sredstva uložena u dionice sadrže rizik da ne budu vraćena, ukoliko na primjer dođe do likvidacije preduzeća. Sa druge strane, dionice pružaju i veću mogućnost ostvarivanja dobiti na uložena sredstva, bilo po osnovu porasta cijene, bilo po osnovu dividende koja se distribuira dioničarima ukoliko preduzeće ostvari pozitivan finansijski rezultat.

Osnovni kapital društva podijeljen je na dionice čija je najniža nominalna vrijednost određena zakonskim propisima. Maksimalna nominalna vrijednost se određuje statutom društva, odnosno ugovorom zaključenim između učesnika u društvu.

Pod pojmom dionica najčešće se podrazumijeva isprava koja se izdaje učesniku društva koji uplati svoj udio i na osnovu koje se stiče pravo, kako na učešće u organima upravljanja društva, tako i u raspodjeli njegove dobiti.

Dionice se izdaju, po pravilu, u obliku hartija od vrijednosti koje glase na ime ili na donosioca. Moguće je i izdavanje dionica po naredbi. Pravilo je da se dionice mogu prenositi bez obzira kako je vlasnik određen.

Dionice se dijele:

• U odnosu na vrijeme kada se izdaju, na:
  • privremene: obično se izdaju prilikom osnivanja društva, i traju sve dok vlasnik takve dionice ne uplati u potpunosti određenu svotu na ime svog udjela u društvu, nakon čega se privremene dionice povlače i zamenjuju se stalnim)
  • stalne.
• u odnosu na sadržinu prava koje daju imaocima, na:
  • obične: vlasnici ovih dionica uživaju prava koja su statutom predviđena za sve učesnike društva
  • prioritetne: vlasnici ovih dionica imaju izvesne privilegije u odnosu na ostale učesnike; obično imaju pravo na veću dividendu, pravo da prvenstveno oni budu birani u organe upravljanja društva isl.; izdaju se najčešće prilikom povećavanja osnovnog kapitala društva, a obično su namijenjene novim akcionarima.

Dionice se međusobno razlikuju i po broju glasova koji pripadaju vlasnicima prilikom donošenja odluka u organima društva. Sa stanovišta vlasničkog rizika, dionice su rizičniji finansijski instrument od obveznica, jer dioničko društvo prvo mora da isplati kamate na izdate obveznice, pa tek onda da raspodjeljuje dividende. Međutim, u uslovima inflacije, dionice su manje rizični finansijski instrumenti. Dionice imaju varijabilnu dividendu koja zavisi od visine dobiti preduzeća.

Tržišna cijena sigurnih dionica je njihova sadašnja vrijednost, koja je dobijena na osnovu diskontovanja budućih prihoda od dionica po odgovarajućoj stopi prinosa. Tržišna cijena rizičnih dionica sadrži pored sigurnih prinosa i premiju za rizik, koja raste sa povećanjem rizika. Slučajni ili nesigurni hod (engl. random walk) je naziv za kretanje tržišnih cijena dionica: dnevno kretanje cijena dionica deluje haotično i nepredvidljivo, ali opšti indeks cijena dionica (npr. Dou-Džons indeks) pokazuje uzlazno kretanje na dugi rok. Koeficijent koji mjeri stepen rizičnosti svake dionice naziva se beta-koeficijent; on predstavlja odnos između rizičnosti date dionice i opšteg nivoa rizičnosti cijelog tržišta dionica i procjenjuje se uobičajenim statističkim metodama.

Dionice mogu biti osnivačke i nove. Nove dionice se emituju radi povećanja kapitala dioničkog društva. Jednom izdate dionice nikada se ne povlače sa sekundarnog tržišta tako da je obim novih dionica relativno mali u odnosu na njihov ukupan iznos.

Vidi još

• Berza
• Tržište stranih valuta