Direktor i radno pravo

Pozicija direktora kao lica koje istupa ispred pravnog lica, obavezna je u svakom preduzeću (pravno: privrednom društvu). Kod preduzetnika koji samostalno obavlja delatnost, ne postoji obaveza postojanja ovog radnog mesta. Ako je vlasnik privrednog društva fizičko lice, on može da bude i direktor, ili može da zaposli drugu osobu. Ako vlasnik ujedno obavlja i funkciju direktora, on može da bude direktor zasnivanjem radnog odnosa i ostvarivanjem prava iz Zakona o radu[1]:

Simbol pravde zakona

Takođe, može da bude i direktor bez zasnivanja radnog odnosa[3]. Društvo može da ima jednog ili više direktora koji su zakonski zastupnici društva. Ako društvo ima dva ili više direktora, tada oni čine odbor direktora društva. Direktor zastupa društvo prema trećim licima u skladu sa osnivačkim aktom na osnovu koga se direktor i imenuje prilikom osnivanja društva.

Radni odnos direktora uredi

Radni odnos sa direktorom može da bude na određeno (Član 37 Zakon o radu]) ili na neodređeno vreme, a zasniva se ugovorom o radu[4]. Lice koje obavlja funkciju direktora, odnosno izvršnog direktora zasnivanjem radnog odnosa ostvaruje prava iz rada i po osnovu rada, u skladu sa ugovorom o radu (član 37,Zakona o radu) koji zaključuje sa nadležnim organom poslodavca. Radni odnos na određeno vremene može da traje do isteka roka na koji je izabran direktor, odnosno do njegovog razrešenja. Radni odnos na određeno vreme obično se zasniva kada su u pitanju neki sezonski poslovi, rad na određenom projektu, povećanje obima posla koje traje u određenom period ili u slučaju zamene privremeno odsutnog zaposlenog, pri čemu takav odnos prestaje po povratku privremeno odsutnog zaposlenog (član 48, Zakona o radu). Ako funkcija direktora podleže reizboru, a ugovor je zaključen na neodređeno vreme, poslodavac je dužan da direktoru, po razrešenju dužnosti, obezbedi drugo radno mesto prema njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima. Ako takvog mesta nema, ili poslodavac nije zainteresovan za njegov dalji rad, mogu nastati problemi koji dovode do sudskog spora[5].

 
Sudnica Međunarodnog suda pravde

Ukoliko direktor ne zasniva radni odnos, međusobna prava, obaveze i odgovornosti uređuju se, takođe, ugovorom. Lice koje obavlja poslove direktora bez zasnivanja radnog odnosa ima pravo na naknadu za rad koja ima karakter zarade, kao i druga prava, obaveze i odgovornosti u skladu sa ugovorom[6]. Ako privredno društvo ima upravni odbor, ugovor sa direktorom zaključuje upravni odbor, a potpisuje predsednik upravnog odbora ili lice koje on ovlasti po osnovu pismenog ovlašćenja. Ukoliko kod poslodavca nije obrazovan upravni odbor, ugovor o radu sa direktorom zaključuje organ koji je određen opštim aktom poslodavca, a to je najčešće skupština[5]. U slučaju preduzetničke radnje, ugovor zaključuje preduzetnik. Ako se radi o jednočlanom društvu, koje ima jednog osnivača, tačnije člana, ugovor sa direktorom zaključuje osnivač- vlasnik preduzeća. Prvi direktor može da bude određen ili samim osnivačkim aktom društva, ugovorom ili odlukom o osnivanju, ili ga bira skupština društva, ukoliko društvo ima skupštinu, a ako nema, donosi se posebna odluka o izboru direktora[7]. Da bi lice uopšte moglo da vrši funkciju direktora potrebno je da ispunjava određene uslove koji se utvrđuju osnivačkim aktom ili statutom društva. Osnivačkim aktom ili statutom se određuje i da li će direktor biti iz redova članova društva ili će to biti treće lice, van društva. Nadležni organ može da imenuje zaposlenog za vršioca dužnosti direktora, do izbora novog direktora. Ukoliko ne bude imenovan za direktora po konkursu, on ima pravo da bude raspoređen na radno mesto koje je ranije obavljao. Ne postoji zakonska obaveza raspisivanja konkursa za izbor direktora već se način izbora utvrđuje statutom.

Ovlašćenja direktora za zaključivanje ugovora i obavljanje drugih poslova mogu biti bez ograničenja, ili sa ograničenjem, najčešće u pogledu visine vrednosti poslova koje zaključuje direktor samostalno, a preko koje vrednosti je potrebna saglasnost upravnog odbora ili skupštine privrednog društva, odnosno preduzetnika[8].

Zasnivanje radnog odnosa uredi

Da bi se upošte zasnovao radni odnos potrebno je:

  • Zaključiti Ugovor o radu
  • Overiti radnu knjižicu zaposlenog od strane poslodavca
  • Prijaviti radni odnos na:
    • Republički fond za penziono i invalidsko osiguranje[9]
    • Republički zavod za zdravstveno osiguranje[10]
    • Nacionalnu službu za zapošljavanje[11]

Ugovor o radu zaključuje se pre stupanja zaposlenog na rad, u pisanom obliku, a ako poslodavac sa zaposlenim ne zaključi ugovor o radu, smatra se da je zaposleni zasnivao radni odnos na neodređeno vreme danom stupanja na rad. ([1]član 32 Zakona o radu)

Ugovori koje zaključuje direktor uredi

Ugovori u privredi su, u smislu Zakona o obligacionim odnosima, ugovori kojima preduzeća i druga pravna lica koja obavljaju privrednu delatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojedinci koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu delatnost zaključuju među sobom u obavljanju delatnosti koje sačinjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim delatnostima. Ugovor se smatra zaključenim kada su se ugovorne strane usaglasile o bitnim sastojcima ugovora[12]. Direktor sa zaposlenim zaključuje Ugovor o radu u pismenom obliku, na osnovu kojeg zaposleni zasniva radni odnos.

Ugovor o radu[4] mora da sadrži sledeće elemente:

  • naziv i sedište poslodavca,
  • ime i prezime zaposlenog i mesto njegovog prebivališta, odnosno boravišta,
  • vrsta i stepen stručne spreme zaposlenog,
  • vrsta i opis poslova koje zaposleni treba da obavlja,
  • mesto rada,
  • način zasnivanja radnog odnosa /na određeno ili neodređeno vreme/,
  • trajanje Ugovora o radu na određeno vreme,
  • dan početka rada,
  • radno vreme /puno, nepuno ili skraćeno/,
  • novčani iznos osnovne zarade i elemente za utvrđivanje radnog učinka, naknade za rade, uvećane zarade i drugih primanja,
  • rokove za isplatu zarade i drugih primanja na koja zaposleni ostvaruje pravo,
  • pozivanje na kolektivni ugovor, odnosno Pravilnik o radu,
  • trajanje dnevnog i nedeljnog radnog vremena.

Kada govorimo o ugovoru o radu[13], njihova veličina se kreće u zavisnosti od veličine firme na koju dati ugovor glasi. Obično velike firme i korporacije u svojim pravnim aktima pokrivaju pravni okvir ugovora o radu, tako da se oni ne definišu ponovo i samim tim zahteva i manji obim ugovora o radu. Za razliku od velikih kompanija, manje firme nemaju definisane sve potrebne pravne okvire u opštim aktima pa se one moraju dodatno dopuniti u ugovoru o radu, što nekada zahteva i sadržajem veće ugovore o radu, da bi se pokrili svi pravni okviri datog preduzeća. Pored ugovora o radu, direktor sa zaposlenim može da zaključi i ugovor o delu. Prema [2] članu 199 Zakona o radu, poslodavac može, sa određenim licem, da zaključi ugovor o delu, radi obavljanja poslova koji su van delatnosti poslodavca, a koji imaju za predmet samostalnu izradu ili opravku određene stvari, samostalno izvršenje određenog fizičkog ili intelektualnog posla, ili obavljanje kulturno-umetničkog posla. Ugovor o delu se razlikuje od Ugovora o radu po tome što kod Ugovora o radu nije važan rezultat rada, nego sam rad. Pri ugovoru o radu postoji odnos subordinacije i zavisnosti, kojeg pri Ugovoru o delu nema. Pri Ugovoru o delu nagrada se daje odmah, dok je pri Ugovoru o radu ona periodična (nedeljna, mesečna) i njena visina ne zavisi samo od vrednosti rada, nego i od ostalih faktora.

Kada direktoru istekne direktorska funkcija ujedno prestaje da važi i Ugovor o radu[14], u tom slučaju uprava kompanije nije u obavezi da ga rasporedi na drugo radno mesto([3] Član 175–191, Zakona o radu).

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Zakon o radu
  2. ^ „Zakon o Zdravstvenom Osiguranju” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 15. 02. 2010. g. Pristupljeno 15. 02. 2010. 
  3. ^ „Republički zavod za zdravstveno osiguranje”. Arhivirano iz originala 27. 01. 2012. g. Pristupljeno 15. 12. 2010. 
  4. ^ a b „Primer ugovora o radu” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 23. 09. 2010. g. Pristupljeno 15. 12. 2010. 
  5. ^ a b „Članak o oprezu zaključivanja zgovora”. Arhivirano iz originala 02. 01. 2011. g. Pristupljeno 15. 12. 2010. 
  6. ^ Ministarstvo finansija
  7. ^ Zakon o privrednim društvima član 157
  8. ^ „Članak o oprezu zaključivanja ugovora”. Arhivirano iz originala 02. 01. 2011. g. Pristupljeno 15. 12. 2010. 
  9. ^ Republički fond za penziono i invalidsko osiguranje
  10. ^ Republički zavod za zdravstveno osiguranje
  11. ^ Nacionalna služba za zapošljavanje
  12. ^ „Zakon o obligacionim odnosima” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 21. 08. 2010. g. Pristupljeno 15. 12. 2010. 
  13. ^ „Pojam i vrste Ugovora o radu”. Arhivirano iz originala 23. 04. 2010. g. Pristupljeno 15. 12. 2010. 
  14. ^ Primer otkaza ugovora o radu

Spoljašnje veze uredi

  1. Zakon o radu
  2. Republički fond za penziono i invalidsko osiguranje
  3. Nacionalna služba za zapošljavanje