Dispraksija[1][2][3][4] je razvojni poremećaj delimične nesposobnosti u izvođenju voljnih svrsishodnih motornih aktivnosti. Dispraksija se uglavnom odnosi na delimičnu sposobnost u izvođenju pokreta ruku i organa orofacijalne regije. Poremećaj je tipičan za osobe sa nezrelom levom hemisferom mozga.[5]

Pod praksijom se podrazumeva voljno izvođenje motornih aktivnosti usmerenih ka određenom cilju. Praksija je složena motorna aktivnost koja se realizuje učešćem čitavog kompleksa moždanih oblasti, pri čemu svaki deo mozga ima specifičnu ulogu u izvršavanju pojedinih komponenti voljne motorne aktivnosti. Za planiranje i inicijaciju pokreta neophodna je odgovarajuća inicijacija koju obezbeđuje limbički sistem (emotivni centar), svojim vezama sa korteksom, cerebelumom i bazalnim ganglijama. U planiranju spontanih pokreta odgovorni su prefrontalni regioni korteksa. Prefrontalni region obezbeđuje nameru, plan i proceduralnu šemu motorne aktivnosti.[5]

Stoga razvojna nezrelost ovih oblasti kore dovodi do gubitka spontanih motornih aktivnosti. Premotorni regioni korteksa su odgovorni za stvaranje motornih programa praksične aktivnosti koji se, preko primarnog motornog korteksa, realizuje angažovanjem odgovarajuće muskulature. Na nivou premotornih regiona vrši se priprema pokreta i regulisanje položaja i izbora plana akcije. Oštećenje premotornog korteksa dovodi do dislucije kompleksnih oblika motornog ponašanja na pojedinačne elemente i gubitka melokinetičkih pokreta.[5]

U regulisanju voljne motorne aktivnosti učestvuju somatosenzorne oblasti korteksa. Nezrelost tog regiona dovode do gubitka aferentne komponente motorne aktivnosti i nastanka kinestetičke dispraksije. Na nivou parijatelnog korteksa stvara se prostorana mapa gde će se izvršiti motorna aktivnost. Dovode do poremećaja prostorne organizacije pokreta i nastanka konstrukcione dispraksije.[5] Mali mozak vrši automatsku kontrolu preciznosti i skladnosti pokreta. U sadejstvu sa frontalnim i asocijativnim oblastima korteksa, mali mozak učestvuje i u planiranju pokreta. Učestvuje i u planiranju preprogramiranih pokreta putem cerebelo-talamo-kortikalne petlje. U realizaciji voljnih motornih aktivnosti učestvuju talamus i bazalne ganglije. Nezrelost ove regije dovodi do ideomotorne dispraksije.

Reference uredi

  1. ^ Henderson, SE; Henderson, L (2003). „Toward an understanding of developmental coordination disorder: terminological and diagnostic issues”. Neural Plast. 10 (1–2): 1—13. PMC 2565424 . PMID 14640303. doi:10.1155/NP.2003.1. 
  2. ^ Gibbs J, Appleton J, Appleton R. „Dyspraxia or developmental coordination disorder? Unravelling the enigma”. Arch. Dis. Child. 92 (6): 534—539. PMC 2066137 . PMID 17515623. doi:10.1136/adc.2005.088054. 
  3. ^ Magalhães LC, Missiuna C, Wong S (1. 11. 2006). „Terminology used in research reports of developmental coordination disorder”. Dev Med Child Neurol. 48 (11): 937—41. PMID 17044965. doi:10.1017/S0012162206002040. 
  4. ^ Kirby A, Edwards L, Sugden D, Rosenblum S (2010). „The development and standardization of the Adult Developmental Co-ordination Disorders/Dyspraxia Checklist (ADC)”. Res Dev Disabil. 31 (1): 131—9. PMID 19819107. doi:10.1016/j.ridd.2009.08.010. 
  5. ^ a b v g Vuković, Mile (2002). Afaziologija. Beograd: SD Public. 

Spoljašnje veze uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).