Dijagram protoka podataka

Dijagram protoka podataka (DPD) predstavlja grafičku reprezentaciju "protoka" podataka kroz neki informacioni sistem, koja oblikuje njegove procese. DPD se često koristi kao početni korak u kreiranju pregleda sistema bez zalaženja u detalje.[2] DPD se takođe može koristiti i za vizualizaciju obrade podataka.[3]

Primer DPD-a.[1]

DPD pokazuje koje će tačno informacije predstavljati ulaz a koje izlaz iz sistema, kako će se podaci kretati kroz sistem i gde će biti uskladišteni. DPD ne zalazi u vremensko trajanje samog procesa ili u to da li će se procesi izvršavati sekvencijalno ili paralelno, za razliku od tradicionalnog, struktuiranog dijagrama kontorole podataka, čiji je fokus baš na samoj kontroli ulaznih podataka.[traži se izvor]

Istorija uredi

1970, Leri Konstantin, osnivač struktuiranog dizajna, predložio je dijagrame protoka podataka kao praktičnu tehniku baziranu na Martinovom i Estrinovom "Dijagramu protoka podataka" kao modelu izračunavanja.[4]

Dijagrami protoka podataka (DPD) su brzo postali jako popularan način vizualizacije podataka, kao i glavnih koraka u kreiranju sistemskih procesa. DPD se obično koristi za prikaz protoka podataka unutar računarskog sistema, iako bi u teoriji mogli biti primenjeni i u modeliranju poslovnih procesa. DPD su korisni u dokumentaciji velikih protoka podataka, kao i u otkrivanju novih načina dizajniranja.[5]

Teorija uredi

 
Primer DPD-a.
 
DPD - Jurdonn/DeMarko notacija.

Dijagrami protoka podataka su takođe poznati i kao grafici u obliku mehura[6] DPD je sredstvo za dizajniranje koje se koristi u pristupu "odozgo nadole" prilikom dizajniranja sistema.Ovaj početni DPD se zatim koristi zarad dobijanja DPD-a nivoa 1 koji izlaže više detalja sistema koji se modeluje. DPD nivoa 1 pokazuje na koji je način sistem izdeljen u podsisteme (procese), od kojih se svaki stara o jednom ili više kanala za protok podataka od ili ka nekom spoljnom objektu, i koji zajedno čine jedan sistem u celini. Takođe određuje i prostore za skladištenje unutar sistema, koji moraju da postoje zarad funkcionisanja sistema, i pokazuje protok podataka između različitih delova jednog sistema.[traži se izvor]

Dijagram protoka podataka je jedan od tri ključna pogleda na analizu struktuiranih sistema. Uz DPD, korisnici su u mogućnosti da vizualizuju kako će neki sistem da funkcioniše, šta će da postigne i kako će da bude zapravo i implementiran. Dijagrami protoka podataka starijeg sistema se mogu uporediti sa dijagramima protoka podataka novog sistema i na osnovu toga se može kreirati konačna odluka o načinu implementacije efikasnijeg sistema. Dijagrami protoka podataka se mogu koristiti zarad obezbeđivanja fizičke ideje, krajnom korisniku, o tome kako ulazni podaci utiču na strukturu celokupnog sistema u svakom od nivoa kreiranja. Takođe, način na koji će neki sistem biti razvijen se može odrediti pomoću DPD modela.[traži se izvor]

U procesu razvijanja normalizovanih dijagrama protoka podataka, dizajner je primoran da sazna kako se sistem može razložiti na delove, tj. podsisteme, i da odredi deo razmene podataka u modelu podataka.[traži se izvor]

Postoje različite notacije pri kreiranju dijagrama protoka podataka (Jurdon i Kod, Gejn i Sarson[7]), koje daju različite reprezentacije procesa, spoljnih objekata i prostora za skladištenje.[8]

Fizički ili logički DPD? uredi

Logički DPD jasno prikazuje protoke podataka koji su potrebni za funkcionisanje sistema. Opisuje potrebne procese, potrebne i proizvedene podatke od strane svakog od procesa i prostor potreban za skladištenje podataka. Sa druge strane, fizički DPD prikazuje kako je sistem trenutno (trenutni fizički DPD) ili kako će u skorije vreme (zamišljen fizički DPD) biti implementiran od strane dizajnera. Prema tome, fizički DPD se može opisati kao: skup podataka na papiru, koji se prosleđuju po kancelariji a zatim se određeni papiri biraju sa skladištenje po fasciklama. Velika je verovatnoća da će fizički DPD sadržati i reference na podatke koji su duplikati ili koji više nisu potrebni i važni. Tada, ako je prostor za skladištenje implementiran pomoću skupova baza podataka, on će sadržati i "denormalizovane" relacione tabele. Suprotnost tome je logički DPD koji pokušava da "uhvati" aspekte protoka podataka unutar sistema u formi koja nema niti redudantnost niti duplikate podataka.[traži se izvor]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ John Azzolini (2000). Introduction to Systems Engineering Practices. July 2001.
  2. ^ Bruza, P. D., Van der Weide, Th. P., "The Semantics of Data Flow Diagrams", University of Nijmegen, 1993.
  3. ^ „Data Flow Diagram Symbols. DFD Library”. 1. 2. 2017. 
  4. ^ W. Stevens, G. Myers, L. Constantine, "Structured Design" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. februar 2018), IBM Systems Journal, 13 (2), 115-139, 1974.
  5. ^ Craig Larman (2005). Applying UML and Patterns. Pearson Education. ISBN 978-81-7758-979-5. 
  6. ^ Introduced by Clive Finkelstein in Australia, CACI in the UK, and later writers such as James Martin
  7. ^ Chris Gane and Trish Sarson. Structured Systems Analysis: Tools and Techniques. McDonnell Douglas Systems Integration Company, 1977
  8. ^ How to draw Data Flow Diagrams

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi