Dobrotvorna zadruga Srpkinja Novosatkinja
Dobrotvorna zadruga Srpkinja Novosatkinja je bilo nacionalno i humanitarno-prosvetno udruženje žena iz Novog Sada.
Dobrotvorna zadruga Srpkinja Novosatkinja | |
---|---|
Osnivač | Arkadije Varađanin |
Datum osnivanja | 1880. |
Datum gašenja | 1946. |
Sedište | Novi Sad |
Istorijat
urediZadrugu je 1880. godine osnovao učitelj Arkadije Varađanin.[1] Rad udruženja se odvijao pod pokroviteljstvom Srpske pravoslavne opštine Novog Sada. Aktivnosti Zadruge podrazumevale su pomaganje socijalno ugroženim porodicama, osnivanje zabavišta, pomaganje školovanja devojaka i skupljanje priloga za ranjenike za vreme Srpsko-bugarskog rata 1885. godine. U promociji nacionalne kulture posebno se ističe njen značaj u organizovanju Izložbe narodnih i veštačkih rukotvorina Srpkinja, održane 1884. godine u Novom Sadu. Kako bi aktivno doprinela borbi srpskih žena za emancipaciju u Južnoj Ugarskoj Zadruga je 1886. pokrenula list Ženski svet, koji je do 1911. bio jedini nacionalni ženski list štampan izvan Srbije. Glavni urednik i osnivač časopisa bio je Arkadije Varađanin.[1] Za vreme Prvog svetskog rata osnovala je Bolnicu za ranjenike - sa sto kreveta, u zgradi Srpskog učiteljskog konvikta.[2] Rođena sestra Mileve Marić, Zorka Marić (1883–1938), koja se školovala u Rumi, Zagrebu, Novom Sadu, Beču, Pragu i Cirihu, učestvovala je u ženskom pokretu od 1906. kao aktivna članica Dobrotvorne zadruge „Srpkinja Novosatkinja”.[3][4]
Nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca akcenat delatnosti Zadruge je na obrazovanju žena. Kako bi pomogla siromašne učenice Zadruga je osnovala dva fonda – Fond pok. Arkadija Varađanina (1922) i Fond za sirote učenice Ženske zanatske škole (1924).[5] U cilju prikupljanja novčanih sredstava za humanitarne aktivnosti periodično je organizovala balove, na koje su njene članice dolazile obučene u nošnje slovenskih naroda, izražavajući tako jedinstvo svih jugoslovenskih naroda. Nakon Drugog svetskog rata i uspostavljanja nove vlasti Dobrotvornoj zadrugi Srpkinja Novosatkinja rad je zabranjen a imovina oduzeta.
Jedan deo njene bogate kolekcije sačuvan je pošto ga je 1946. godine preuzeo Muzej Matice srpske.[2]
Vidi još
urediReference
uredi- ^ a b Gordana Đoković, Dragana Grujić. „Bibliografija časopisa Ženski svet: list dobrotvornih zadruga Srpkinja I deo (1886-1890)”. www.knjizenstvo.rs.
- ^ a b Blago iz košnice : od Muzeja Matice srpske do Muzeja Vojvodine, 1847-1947-2017. Novi Sad: Muzej Vojvodine. 2017. str. 156.
- ^ Zbornik sa savetovanja „Doprinos Mileve Ajnštajn-Marić nauci”, 13–14. maj 1994, Matica srpska – za štampu pripremio Rastko Maglić. Novi Sad: Univerzitet. 1995. str. 132.
- ^ „Životi obavijeni velom misterije: U aprilu počinje obnova rodne kuće Mileve Marić u Rumi”, Danas, 4. mart 2024. Posećeno 6. marta 2024.
- ^ Ljubljanac, Svetlana (2013). „Zadužbine na području grada Novog Sada 1931. godine”. Godišnjak Istorijskog arhiva grada Novog Sada. 7: 90—91.