Dragutin Bulić je bio sveštenik, profesor Čačanske gimnazije i pristalica Dimitrija Ljotića.

Dragutin Bulić
Sveštenik-dobrovoljac Dragutin Bulić
Lični podaci
Datum rođenja1910.
Mesto rođenjaViča,  Kraljevina Srbija
Datum smrti31. jul 1942.(1942-07-31) (31/32 god.)
Mesto smrtiČačak, Srbija pod nemačkom okupacijom

Biografija uredi

Rodio se 1910. u Viči, selu blizu Čačka. Bio je jedini sin Milorada i Darinke Bulić. Završio je četiri razreda gimnazije u Čačku. Potom je otišao u Sremske Karlovce gde je završio pet razreda bogoslovije Svetog Save. Po odsluženju vojnog roka, episkop Jevrem Bojović ga je rukopoložio za sveštenika i postavio na jednu od parohija pri manastiru Studenica. Posle kraćeg službovanja tamo prešao je u selo Pranjane i tamo produžio svešteničko službovanje. Pored svešteničke službe studirao je i položio diplomski ispit na Beogradskom teološkom fakultetu. Po položenom ispitu i posle porodične tragedije napustio je službu parohijskog sveštenika i prešao za nastavnika u Čačansku gimnaziju.[1]

Drugi svetski rat uredi

Za vreme Drugog svetskog rata, Bulić je boravio u Čačku. Bio je protivnik legalizovanih četničkih odreda, i zahtevao njihovo povlačenje iz Čačka i dovođenje dobrovoljačkih odreda.[2] Nakon Prve neprijateljske ofanzive i povratka Nemaca u Čačak, nemačka komanda u Čačku je 7. decembra naredila da se svi vojno sposobni muškarci okupe u krugu Vojno-tehničkog zavoda, pod izgovorom izdavanja legitimacija. Od Nedićevih i Ljotićevih simpatizera, među kojima je bio i Bulić, kao i legalizovanih četnika obrazovana je komisija čiji je zadatak bio da prepozna i izdvoji iz okupljenih građana partizane i njihove simpatizere i pomagače. Bulić je zatim bio istaknuti član prekog suda koji je isleđivao i kažnjavao osumnjičene na smrt ili batinanje.

Smrt uredi

Predrag Raković, koji je u to vreme boravio u Čačku, naredio je Bulićevo ubistvo, zbog navodnog učestvovanja u organizovanju ubistva Vučka Ignjatovića.[2] U oko 12:30, kod pijace u Čačku, Bulića je napala i ubila crna trojka. Na njegovoj sahrani je prisustvovao i sam Dimitrije Ljotić. Iza sebe je ostavio sina Srboljuba.[1]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Ljotić 1942.
  2. ^ a b Izveštaj poručnika Predraga Rakovića iz prve polovine decembra 1942. Draži Mihailoviću o radu za vreme legalizacije od decembra 1941. do decembra 1942. godine, Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, tom XIV, knjiga 1, dokument 209

Literatura uredi