Drevna sela severne Sirije

Drevna sela severne Sirije su grupa od 40 sela (od ukupno oko 700) grupisanih u osam parkova smeštenih u severozapadnoj Siriji, jugozapadno od Alepa, i pružaju izvanredno svedočanstvo o seoskom životu u kasnoj antici i tokom vizantijskog perioda.

Drevna sela severne Sirije
المدن المنسية
Svetska baština Uneska
Zvanično imeDrevna sela severne Sirije
Mesto, , Sirija Uredi na Vikipodacima
Koordinate36° 20′ 03″ S; 36° 50′ 39″ I / 36.334167° S; 36.844167° I / 36.334167; 36.844167
Površina12.290 ha (1,323×109 sq ft)
Uključuje
  • Al-Dana
  • Al-Dana
  • Babuline
  • Banabil
  • Bara
  • Barad
  • Barisha
  • Basufan
  • Church of Saint Simeon Stylites
  • Deir Sunbul
  • Ein Laruz
  • Farkya
  • Hazarin
  • Jarada
  • Kafr Aruq
  • Kafr Dariyan
  • Maghara
  • Qalb Loze
  • Sarmada
  • Serjilla
  • Shinan
  • Turmanin
  • Ebla
  • Kir (Sirija) Edit this on Wikidata
Kriterijumkulturna: iii, iv, v
Referencahttp://whc.unesco.org/en/list/1348
Upis2011. (35. sednica)
Ugroženost2013 Edit this on Wikidata

Napuštena u periodu od 8. do 10. veka, sela koja datiraju od 1. do 7. veka (kao što su: Serjila, Al-Bara, Telanisos, itd.), poznata i kao Mrtvi gradovi Sirije [1], izuzetno su dobro očuvana. Pejzažni i arhitektonski ostaci stambenih zgrada, paganskih hramova, crkava (kao što je crkva Sv. Simeona Stolpnika 475. godine u mrtvom gradu Telanisu [2]), cisterni, termi i dr. Reliktni kulturni pejzaž ovih sela je i važna ilustracija prelaska iz antičkog paganskog sveta Rimskog carstva u vizantijsko hrišćanstvo. Pojedina imanja ilustruju hidrauličke tehnike, odbrambene zidove i planiranje rimskih poljoprivrednih parcela kao svedočanstvo o majstorstvu lokalnog stanovništva u poljoprivrednoj proizvodnji.

Napušteno, a danas pusto, područje mrtvih gradova nekada je obilovalo velikim brojem prosperitetnih ljudi jer je bogato maslinicima i bilo je zaleđe velikog hrišćanskog centra, grada Antiohije. Gradovima i selima nedostaje plan mreže drevnih gradova, a umesto toga izgleda da su se ova naselja spontano razvila.

Posle islamskog osvajanja vizantijskog sveta, politički i demografski centar se iz Antiohije seli u Damask i ovaj region, koji je zavisio od Antiohije, počinje da opada. Njegovi stanovnici su se odselili, ostavljajući za sobom duh gradova. U odsustvu provala ili prirodnih katastrofa, ovi gradovi i sela su tokom vekova ostali izuzetno dobro očuvani. Zbog toga su od 2011. godine upisani na Uneskovu listu svetske baštine u Aziji [3]. Međutim, zbog rata, Unesko je 20. juna 2013. godine odlučio da svih šest mesta svetske baštine u Siriji stavi na listu ugroženih mesta svetske baštine [4].

Izvori uredi