Državni udar u Iranu 1953.

Državni udar u Iranu 1953. (u Iranu poznat kao 28. mordad puč[1]) je bilo zbacivanje demokratski izabrane vlade Irana, i njenog premijera, Mohameda Mosadika 19. avgusta 1953, orkestrirano od strane obaveštajnih agencija Ujedinjenog Kraljevstva (pod imenom operacija Čizma) i Sjedinjenih Država (pod imenom projekat TPAJAX).[2][3] Mohamed Reza Pahlavi je od ustavnog monarha postao autoritarni monarh koji se značajno oslanjao na podršku Sjedinjenih Država kako bi opstao na vlasti dok nije zbačen u februaru 1979.[4]

Iranska vojska okružuje zgradu parlamenta u Teheranu

1951, iranska naftna industrija je nacionalizovana uz gotovo jednoglasnu podršku iranskog parlamenta zakonom koji je predložio Mosadik koji je predvodio nacionalističku parlamentarnu frakciju. Iransku naftu je kontrolisala Anglo-persijska naftna kompanija (AIOC) u britanskom vlasništvu (danas poznata kao BP.[5] Narodno neadovoljstvo AIOC-om je počelo krajem 1940-ih, jer je veliki deo iranskog javnog mnjenja i političara smatrao ovu kompaniju eksploatatorskom.[6] Uprkos Mosadikovoj podršci u narodu, Britanija nije želela da pregovara, i započela je međunarodni bojkot iranske nafte kako bi izvršila ekonomski pritisak na Iran.[7]} Prvobitno, Britanija je pripremila vojsku da preuzme kontrolu nad naftnom rafinerijom u Abadanu, najvećom na svetu, ali se premijer Klement Atli odlučio da ipak ojača ekonomski bojkot[8] i da koristi agente u Iranu da podrije Mosadikovu vladu.[9] Nakon što je došlo do promene ka konzervativnijim vladama i u Britaniji i u Sjedinjenim Državama, Čerčilova, i američka Ajzenhauerova administracija su odlučile da zbace iransku vladu iako se prethodna američka administracija (pod predsednikom Trumanom) nije slagala sa pučom.[9] Poverljivi dokumenti pokazuju da su britanski obaveštajni zvaničnici igrali glavnu ulogu u iniciranju i planiranju puča, i da su Vašington i London imali zajednički interes u očuvanju kontrole nad iranskom naftom.[10]

Britanija i Sjedinjene Države su odabrale Fazlolaha Zahedija da bude premijer vojne vlade koja je trebalo da zbaci Mosadikovu vladu. Nakon toga su planeri puča sastavili nacrt kraljevskog dekreta kojim se raspušta Mosadikova i postavlja Zahedijeva vlada, a šah je potpisao dekret. CIA je uspešno izvršila pritisak na slabog monarha da učestvuje u puču, a sa druge strane potplatila ulične nasilnike i pripadnike sveštenstva, vojne zvaničnike i političare da učestvuju u propagandnoj kampanji protiv Mosadika i njegove vlade.[11] Prvobitno, činilo se da je puč propao, kada je u noći između 15. i 16. avgusta pukovnik Imperijalne garde Nematolah Nasiri uhapšen u pokušaju da uhapsi Mosadika. Šah je pobegao iz zemlje sledećeg dana. 19. avgusta, pro-šahova rulja, potplaćena od strane CIA, je marširala ka Mosadikovoj rezidenciji.[12] Prema dokumentima CIA sa kojih je skinuka oznaka poverljivosti, neki od najzloglasnijih teheranskih mafijaša su unajmljeni od strane CIA da organizuju nerede pristalica šaha 19. avgusta. Drugi ljudi, takođe potplaćeni od strane CIA su dovedeni u Teheran u autobusima i kamionima kako bi preuzeli kontrolu nad gradskim ulicama.[13] Između 300[14] i 800 ljudi je poginulo tokom, i od direktnih posledica sukoba.[15] Mosadik je uhapšen, suđeno mu je i osuđen je za izdaju od strane šahovog vojnog suda. 21. decembra 1953. je osuđen na tri godine zatvora, a zatim je stavljen pod kućni pritvor do kraja života.[16][17][18] Mosadikove pristalice su pohvatane i zatvorene, mučene ili pobijene.

Nakon puča, Pahlavi je vladao kao autoritarni monarh narednih 26 godina, dok nije zbačen u narodnoj revoluciji 1979.[19] Opipljive koristi koje su Sjedinjene Države stekle zbacivanjem izabrane vlade Irana su uključivale udeo u iranskom naftnom bogatstvu[20] kao i čvrsto sprečavanje mogućnosti da se iranska vlada svrsta sa Sovjetskim Savezom, mada ovo kao motiv izaziva kontroverze među istoričarima. Vašington je kontinuirano dostavljao oružje nepopularnom šahu, a CIA je trenirala SAVAK, represivnu tajnu policiju. Široko je uvreženo stanovište da je ovaj puč značajno doprineo anti-američkim osećanjima u Iranu i na Bliskom istoku. U Iranskoj revoluciji 1979. je zbačen šah, i pro-zapadna monarhijska diktatura je zamenjena u velikoj meri anti-zapadnjačkom Islamskom Republikom Iran.[21]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Datum državnog udara po persijskom kalendaru.
  2. ^ CLANDESTINE SERVICE HISTORY: OVERTHROW OF PREMIER MOSSADEQ OF IRAN, Mar. 1954: p iii.}-
  3. ^ Louis 2007, str. 775.
  4. ^ -{U.S. foreign policy in perspective: clients, enemies and empire. David Sylvan, Stephen Majeski. pp. 121.
  5. ^ "The Company File—From Anglo-Persian Oil to BP Amoco", Приступљено 14. 4. 2013.
  6. ^ Gasiorowski 1991, стр. 59
  7. ^ Heiss 1997, стр. 178–200.
  8. ^ Mohammad Mosaddeq and the 1953 Coup in Iran
  9. ^ а б Kinzer 2003, стр. 3.
  10. ^ „How a Plot Convulsed Iran in '53 (and in '79)”. The New York Times. Приступљено 5. 6. 2010. 
  11. ^ Gasiorowski, стр. 237–9, 243.
  12. ^ Mohammad Mosaddeq and the 1953 Coup in Iran, Edited by Mark J. Gasiorowski and Malcolm Byrne. . Syracuse University Press. 2004. pp. xiv. 
  13. ^ Zulaika 2009, стр. 139.
  14. ^ Ward 2009, стр. 140.
  15. ^ „CSP – Major Episodes of Political Violence, 1946–2008”. Systemicpeace.org. Архивирано из оригинала 21. 1. 2014. г. Приступљено 22. 9. 2011. 
  16. ^ Abrahamian 1982, стр. 280.
  17. ^ Mossadegh – A Medical Biography by Ebrahim Norouzi
  18. ^ Persian Oil: A Study in Power Politics by L.P. Elwell-Sutton. 1955. Lawrence and Wishart Ltd. London
  19. ^ Kinzer 2003.
  20. ^ Kinzer, Stephen, Overthrow: America's Century of Regime Change from Hawaii to Iraq (Henry Holt and Company 2006). pp. 200–201
  21. ^ -{International Journal of Middle East Studies, 19. 1987. pp. 261.

Literatura uredi

Članci uredi

Spoljašnje veze uredi

32° 25′ 40″ S; 53° 41′ 17″ I / 32.427908° S; 53.688046° I / 32.427908; 53.688046