Društvo učenica Velike ženske škole
Društvo učenica Velike ženske škole osnovano je 1884. godine posredstvom nastavnica i tadašnje upravnice Više ženske škole Katarine Milovuk.[1] Kako su mnoge učenice ove škole bile materijalno ugrožene, učenice i nastavnice su se na različite načine starale da zarade ili, kao prilog, dobiju novac za opremanje učenica i kupovanje osnovnih životnih potrepština, ali i da bi učenice imale pomoć u bolesti ili sličnim težim prilikama. Da bi se ovakva praksa institucionalizovala uspostavljeno je jedno ovako društvo. Pravila ovog društva odobrilo je Ministarstvo 22. decembra 1884. godine, a neke dopune uvedene su 1896. godine.[1]
Pravila Društva[1] uredi
- Pomaganje siromašnim učenicama Više ženske škole mesečnom novčanom pomoći, ili u odelu i obući, a takođe u novčanoj pomoći za vreme bolovanja.
- Društveni prihodi bili su: članski ulozi, dobrovoljni prilozi u novcu, odelu i školskim potrebama, dobit od lutrija, koncerata, posmrtna zaveštanja i interes od društvenih kapitala.
- Osnovni je kapital bio 1500 dinara, koji će se dati Upravi fondova pod interes i na uvećanje novih suma. Samo u slučaju velikih potreba može se trošiti i interes od osnovnih kapitala.
- Uprava Društva mogla je na pomenute ciljeve mesečno da potroši najviše jedan mesečni prihod.
- Članovi društva mogli su biti počasni (dobrotvori), redovni i vanredni (pomagači).
- Upravu društva čini upraviteljka kao predsednica, zatim poslovođa, blagajnik i upravni članovi (iz svakog razreda po jedna učenica). Upravne članove bira glavni godišnji skup većinom glasova, a njega su činili samo redovni članovi.
- U slučaju da Društvo ne može da opstane, sva imovina se deli na siromašne i dobre učenice ravnopravno. Osnovni kapital se ne sme krnjiti, sve dok ne nastupi takva okolnost.
Nastavnice su sa mnogo dobre volje pomagale Društvu, na koncertima su pevale i svirale, deklamovale, po čaršiji i od uglednih ljudi kupovale priloge, a isto tako uticale i na učenice da se i one potrude da sakupe novac. Od prikupljenog novca nabavile bi štofove, marame, cipele i druge potrebe i tako odenule i obule preko sto učenica. Ovim poklonima učenice bi bile darovane obično o nekom velikom prazniku, na primer Vrbici ili Matericama.[1]
Društvenom fondu pomagali su i Kneginja Jelena Petrovna, Kralj Milan i Kralj Aleksandar Obrenović, Kraljica Natalija i Anka St. Katić, kao i mnogi drugi.[1]
Vidi još uredi
Reference uredi
Literatura uredi
- Cvetković, Kosara (1913). Viša ženska škola : pedesetogodišnjica (1863-1913). Beograd: Viša ženska škola. Pristupljeno 16. 9. 2016.