Eva Hese (njem. Eva Hesse; 11. januar 1936, Hamburg — 29 maj 1970, Njujork), američka vajarka i slikarka jevrejsko-njemačkog porijekla.

Dodatak, Eva Hese, Tejt Galerija u Liverpulu.

Biografija uredi

Evina porodica je izbjegla od nacista, nastanivši se u Njujorku 1939, a ona je postala državljanka SAD 1945. godine. Studirala je na različitim umjetničkim školama u Njujorku, zatim na Univerzitetu Jejl kod Jozefa Albersa; diplomirala je 1959. godine. Njeno rano djelo je u potpunosti u oblasti slikarstva: poluapstraktni radovi ali sa snažnim visceralnim asocijacijama.

Skulpturom se bavila tek od 1964. godine, tako da je njena karijera u ovoj oblasti trajala samo šest godina, prije nego što je prerano umrla od tumora na mozgu. Međutim, u to vrijeme je stekla visoku reputaciju kao eksponent „ekscentrične apstrakcije” (ujedno i naziv izložbe u koju je uvršten njen rad, koju je organizovala njena prijateljica i kritičarka konceptualne umjetnosti Lusi Lipard, u Galeriji Fišbak [Fischbach Gallery] u Njujorku, 1966. godine). Neposredno prije smrti jedna od Evinih skulptura je ilustrovala naslovnu stranu časopisa Artforum; priznanje za uspjeh u svijetu umjetnosti grada Njujorka. Djelo Eve Hese se ponekad opisuje kao minimalističko i njen rad je dijelio sa minimalističkom umjetnošću ponavljanje kompozicionih jedinica i strogo ograničene boje. Inventivno je koristila materijale (uključujući stakloplastike, drvo, žicu, razne tkanine i gumene cijevi); njeni oblici su često organski i seksualno sugestivni. Primjer je „probojno” djelo, Hang-ap (Hang-up, 1966, Umjetnički institut u Čikagu). Pravougaonik poput okvira za slike okačen je na zid i uvezan u tkaninu. Čelična cijev provire iz tačaka na vrhu i na dnu formirajući nepravilnu krivinu koja se oslanja na pod. Iako su drugi umjetnici tog perioda, kao što su Ričard Sera i Robert Moris, gledali dalje od stroge geometrije minimalizma ka fluidnijim oblicima i materijalima, činilo se da je djelo Eve Hese imalo posebnu emocionalnu snagu. Možda je prerana smrt umjetnice obojila kasnija tumačenja. Istoričarka umjetnosti En Midlton Vagner je istakla da je za života njeno djelo tumačeno kao čudno, ali ne i tragično. Evinu upotrebu mekih materijala neke mlađe feminističke umjetnice su smatrale uzorom za svoje djelo.

Literatura uredi

  • M. Nixon (ed.), Eva Hesse (2002)

Spoljašnje veze uredi