Eduar Luj (franc. Édouard Louis; rođen kao Edi Belgel 1992. godine) je francuski književnik.

Eduar Luj
Eduar Luj 2017. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1992-10-30)30. oktobar 1992.(31 god.)
Mesto rođenjaAlankur, Francuska
Državljanstvofrancusko
Zanimanjeknjiževnik
Književni rad
Žanrroman, drama, sociologija
Zvanični veb-sajt
https://edouardlouis.com/

Biografija uredi

Odrastao je u malom mestu na severu Francuske - Alankuru. Alankur je i mesto dešavanja njegovog prvog romana Gotovo je sa Edijem Belgelom[1]. U romanu je opisao svoje detinjstvo i dešavanja u osnovnoj školi pošto se Eduar izdvajao od ostale dece. Otac mu je radio u fabrici a majka mu je bila nezaposlena.

Prvi je iz svoje porodice koji je pohađao fakultet. Išao je na Višu normalnu škola u Parizu 2011.[2] godine i pohađao je Višu školu naprednih studija u socijalnim naukama[3].

Godine 2013. je Edi promenio ime i postao Eduar Luj. Hteo je na taj način da raskrsti sa prošlošću i sa nedaćama iz detinjstva[4].

Godine 2014. je izdao svoj roman prvenac - Gotovo je sa Edijem Belgelom koji je preveden na više od 20 jezika. Ovo je autobiografski roman koji govori o radničkoj klasi u Francuskoj, o njegovoj homoseksualnosti i kako je sredina osuđuje. U Srbiji je roman izdat 2018. godine[5].

Sledeće godine je izdao rad sa filozofom Džofrijem de Lagaznerijem Manifest za intelektualnu i političku kontraofanzivu[6].

Godine 2016. je izdao svoj drugi autobiografski roman Istorija nasilja[7]. Pričajući priču o silovanju i pokušaju ubistva na Badnje veče 2012, autobiografski roman se usredsređuje na cikličnu i samo-ponavljajuću prirodu nasilja u društvu[8].

Godine 2017, pišući članak za Njujork Tajms, Luj je izjavio da je porast popularnosti nacionalističkih i desničarskih političara među radničkom klasom i siromašnim biračima u Francuskoj rezultat promene prioriteta na levoj strani.

U maju 2018. Luj je izdao svoj treći roman, takođe autobiografski, Ko je ubio mog oca, u kojem on širi ovu temu. On istražuje pogoršanje zdravlja njegovog oca, koji je teško povređen u industrijskoj nesreći i dodatnu telesnu štetu koju pretrpi kao rezultat političkih odluka koje su smanjile njegovu finansijsku podršku i naterale ga da se vrati na posao[9].

Romani uredi

  • Gotovo je sa Edijem Belgelom (2014)
  • Istorija nasilja (2016)
  • Ko je ubio mog oca (2018)

Nagrade uredi

  • Pierre Guénin nagrada protiv homofobije i za borbu za ravnopravnost u delu Gotovo je sa Edijem Belgelom

Reference uredi