El Ala el Hadrami (arapski: العلاء الحضرمي) je bio izaslanik koga je Muhamed u 7. Veku poslao da bi proširio islam u regionu koji se proteže od Kuvajta do Ras el Hajme. Bio je iz Hadramauta u Jemenu.

Biografija uredi

 
Faksimil pisma koje je Muhamed poslao Munziru ibn Savi el Tamimiju, guverneru Bahreina 628. godine.

Pre islama, stanovnici regije Bahrein bili su uglavnom neznabošci koji su obožavali bogove idole poput [[Aval|Avala]], a bilo je i nekih Zoroastrijanaca i Jevreja. Islam je zahvatio arapsko poluostrvo u 7. veku, svrgnuvši poklonike idola. Muhamed je poslao svog prvog izaslanika Abu El Ala El Hadramija Munziru ibn Savi El Tamimiju, vladaru Bahreina, koji je tih dana proširio obalu od Kuvajta do severa Omana, uključujući El Hasu i Bahreinska ostrva, godine 628. nove ere, pozivajući njega i pleme Abdul Kajs da pređu u islam.[1] Munzir je, odgovarajući na Muhamedov poziv, najavio prelazak na islam i svi arapski stanovnici regiona Bahreina, uključujući neke Persijance koji žive u tom regionu, takođe su postali muslimani, najavljujući početak islamske ere u regionu Bahreina. Zbog toga je Abu El Ala El Hadramija Muhamed imenovao za svog predstavnika u Bahreinu za prikupljanje džizije (verskog poreza).

Posle Muhamedove smrti 632. godine nove ere, veliki broj arapskih plemena pobunio se protiv islamskog carstva, uključujući i veliki deo stanovništva Bahreina koji se vratio paganstvu. Kao rezultat toga, novi kalif Ebu Bekr poslao je El Hadramija nazad u Bahrein sa značajnom vojskom gde je uspešno pobedio pobunjenike. Upravljao je Bahreinom do 634. godine nove ere, kada ga je novi kalif Omar zamenio Osmanom ibn Abi el Asom[1] nakon što nije uspeo u prvoj pomorskoj invaziji na Fars.[2] El Hadrami je kasnije umro 635. godine nove ere i sahranjen je na današnjem Havaliju u Kuvajtu.[3]

Nasleđe uredi

U Bahreinu postoji više ulica i škola koja nosi ime El Hadrami. Pismo Muhameda Munzir ibn Sava El Tamimia je sačuvano i može se videti u muzeju Beit El Kuran u Huri, Bahrein, sa Muhamedovim pečatom koji je još uvek netaknut.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Whelan, John (1983). Bahrain: A MEED Practical Guide. Taylor & Francis. str. 22. ISBN 9780950521176. 
  2. ^ al-‘Umâl Fî Sunan al-Aqwâl Wa al-Af‘âl, hadîth n° 8951. ‘Uyûn al-Akhbâr 2/18.
  3. ^ „اسماء مناطق الكويت قديما”. dodo33.ahlamontada.com (na jeziku: arapski). Pristupljeno 2021-02-17.