Emil Verharen
Emil Verharen (Sen-Aman, 21. maj 1855 — Ruan, 27. novembar 1916) bio je belgijski pesnik francuskog izraza i jedan od najvećih belgijskih pesnika.
Emil Verharen | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 21. maj 1855. |
Mesto rođenja | Sen-Aman, Belgija |
Datum smrti | 27. novembar 1916.61 god.) ( |
Mesto smrti | Ruan, Francuska |
Književni rad | |
Najvažnija dela | Likovi života Praskozorja |
Potpis |
Bio je učenik isusovačkog koledža u Gandu, student u Luvenu i advokatski pripravnik u Briselu. Jedan je od osnivača časopisa Jeune Belgique.
Već u prvim, naturalistički obojenim pesmama, otkriva temperament žestine i divlju snagu izraza.
Od 1887. do 1891. prolazio je kroz tešku duševnu krizu, a zbirke iz tog razdoblja („Večeri“, „Paraz“, „Crne buktinje“) preplavljene su samoubilačkim očajem i nazivane su “trilogijom neurastenije”. Od svojih unutrašnjih tegoba pokušao je da pobegne putujući Španijom i Engleskom. Susret s Martom Masin pomogao mu je da ponovo zavoli život i postane bard energije, rada i radnog čovečanstva. Inspirisao se panoramama velikih industrijskih gradova od gvožđa i čelika, slavio naučni progres i čoveka budućnosti. Svetlim raspoloženjem prožeta je i njegova ljubavna trilogija posvećena Marti. U ratu je objavio patriotska dela „Okrvavljena Belgija“ i „Ranjeni gradovi Belgije“. Uz liriku, pisao je i drame, pripovetke i knjigu umetničkih kritika i utisaka.[1]
Poginuo je nesrećnim slučajem pod točkovima voza.
Dela
uredi- Večeri
- Paraz
- Crne buktinje
- Okrvavljena Belgija
- Ranjeni gradovi Belgije
- Likovi života
- Mnogostruki sjaj
- Olujne snage
- Praskozorja
- Filip II
- Impessions
Reference
uredi- ^ Jacques Marx, Verhaeren. Biographie d’une œuvre, Bruxelles, Académie royale de langue et de littérature françaises, 1996. pp. 501–509