Ентерококe отпорнe на ванкомицин

Enterokoke otporne na vankomicin ili vankomicin rezistentni enterokokus ( VRE) su bakterije iz roda enterokoka koje zbog svoje otpornost na lek imaju umanjeno antimikrobno dejstvo odnosno ne ubijaju ili ne inhibiraju patogene efekte bakterija kod nekih bolesti.[3] Enterokoki otporni na vankomicin otkriveni su prvi put 1985. godine. Svi bolesnici za koje se zna da su inficirani ili kolonizovani vankomicin rezistentnim enterokokom, potrebno je da budu smešteni u jednokrevetne sobe sa vlastitim sanitarnim čvorom ili ih treba grupisati sa bolesnicima inficiranim ili kolonizovanim istim tipom mikroorganizma.[4]

Enterokoke otporne na vankomicin
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Elektronski snimak enterokoknih bakterija otpornih na vankomicin.

Opšte informacije o vankomicinu

uredi

Vankomicin je lek koji se izdaje na recept za lečenje određenog crevnog stanja (kolitisa) koje se retko može desiti nakon lečenja antibioticima. Ovo stanje uzrokuje dijareju i bol u trbuhu. Kada se vankomicin uzima oralno, on ostaje u crevima da zaustavi rast bakterija koje uzrokuju ove simptome.

Ovaj antibiotik leči samo bakterijsku infekciju u crevima. Neće delovati kod bakterijskih infekcija u bilo kom drugom delu tela ili kod virusnih infekcija (poput prehlade, gripa).

Zloupotreb vankomicina kao i upotreba bilo kog antibiotika kada nije potreban može prouzrokovati zbog nastanka rezistencije da on ne deluje kod budućih infekcija.[5]

Opšte informacije o enterokokokama

uredi

Enterokoke su gram-pozitivne okrugle bakterije koje mogu da naseljavaju sluzokože gastrointestinalnog i urinarnog trakta kod ljudi. Enterokoke pripadaju normalnoj crevnoj flori i njihov patogeni potencijal je mali. Međutim u određenim uslovima kao npr. osobe sa oslabljenim imunitetom mogu izazvati infekcije (najčešće endokarditis, uretritis, sepsu). Enterokoke često izazivaju bolničke infekcije. Najpoznatiji predstavnici enterokoka su:

Kako su enterokoke često rezistentne na antibiotike, u praksi se moraju kombinovati sa drugim lekovima.

Rezistencija na vankomicin

uredi

Sa medicinskog stanovišta, važna karakteristika ovog roda je visok nivo unutrašnje rezistencije na antibiotike. Neki enterokoki su suštinski otporni na antibiotike na bazi β-laktama (peniciline, cefalosporine, karbapeneme), kao i na mnoge aminoglikozide.[6]

U poslednje dve decenije, posebno virulentni sojevi enterokokusa koji su otporni na vankomicin (vankomicin rezistentni enterokokusa VRE) pojavile su se u bolničkim infekcijama kod hospitalizovanih pacijenata, posebno u SAD javile su s kraja 20. veka,[7] da bi epidemija VRE koja je izbila 2005. godine u Singapuru uspešno zaustavljena.[8]

Iako je kinupristin/dalfopristin (Sinercid) ranije bio indikovan za lečenje VRE u SAD, odobrenje FDA za ovu indikaciju je povučeno.[9] Obrazloženje za povlačenje Sinercida za VRE zasnovano je na slaboj efikasnosti kod (lat. Enterococcus faecalis), što je uključeno u veliku većinu slučajeva VRE.[10][11]

Takođe se pokazalo da tigeciklin ima antienterokoknu aktivnost, kao i rifampicin.[12]

Vrste enterokokoka otpornih na vankomicin

uredi

Postoji 6 različitih tipova enterokoka otpornih na vankomicin:

  • Van-A, koji je otporan i na vankomicin i na teikoplanin,
  • Van-B, koji je otporan na vankomicin, ali osetljiv na teikoplanin,
  • Van-C, koji je samo delimično otporan na vankomicin, ali je osetljiv na teikoplanin.
  • Van-D,
  • Van-E
  • Van-F.

Teikoplanin i linezolid se obično koriste za lečenje infekcije enterokokama otpornim na vankomicin.

Posebno su opasne kod pacijente sa oslabljenim imunološkim sistemom. Značajne su i po tome što imaju sposobnost da prenesu gen koji nosi evidenciju otpornosti na vankomicin na druge bakterije.

Mere prevencije

uredi

U radu sa pacijentima zaraženim enterokokama u zdravstvenima ustanovame u cilju prevencije i kontrole širenja na vankomicin rezistentnog enterokoka neohodno je primeniti sledeće mere zaštite:

  • Zaštitnu opremu (mantil, masku i rukavica) trebalo bi da nosi svako ko je u kontaktu sa inficiranim ili kolonizovanim bolesnikom i njegovim okruženjem, pre ulaska u prostoriju u kojoj je izolovan bolesnik.
  • Pre oblačenja zaštitne opreme neophodno je izvršiti meru higijene ruku (pranje vodom i sapunom uz sušenje ruku papirnim ubrusom ili dezinfekciju sredstvom na bazi alkohola).
  • Nakon završenog pregleda, nege obolelog, neophodno je poštovati pravilan redosled skidanja zaštitne opreme: (prvo skinuti rukavice i odložiti ih u za to namenjenu kesu, sledi skidanje mantila počevši od vrata i ramena, zatim okretanje spoljašnje, kontaminirane strane mantila unutra, njegovo presavijanje u paket i odlaganje u za to namenjenu kesu i na kraju skiniti kapu i masku vodeći računa da se ne dodiruje spoljna strana maske i odložiti ih u za to namenjenu kesu)
  • Nakon skidanja zaštitne opreme izvršiti meru higijene ruku (pranje vodom i antimikrobnim sapunom, uz sušenje ruku papirnim ubrusom ili dezinfekciju sredstvom na bazi alkohola).
  • Nakon korišćenja, pribor za jednokratnu upotrebu odložiti kao klinički otpad u odgovarajuće vreće, koje se moraju zatvoriti pre iznošenja iz sobe.
  • Sav pribor za višekratnu upotrebu mora biti reprocesovan prema važećim preporukama.
  • Neophodno je opremu tipa stetoskopa, termometra, aparata za merenje krvnog pritiska posle svake upotrebe mehanički oprati i dezinfikovati alkoholom.
  • Instrumenti koji se koriste za promenu zavoja kod jednog bolesnika moraju se sterilisati nakon svake upotrebe.
  • Potrebno je znati da se na površinama i na nameštaju unutar sobe nalaze multirezistentni mikroorganizmi, poput onih na bolesnicima.
  • Sva posteljina i odeća bolesnika mora se menjati dnevno, odlagati u vreće za prljav veš koje je potrebno zatvoriti pre iznošenja iz sobe, a potom bez odlaganja distribuirati u perionicu.
  • Soba se mora svakodnevno temeljno očistiti deterdžentom i vodom, a zatim dezinfikovati sveže napravljanim rastvorom hlora poštujući uputstva proizvođača (1:100). Nameštaj kao i druge predmete u sobi (stalak za infuziju, respirator) dnevno čistiti mokrom krpom i deterdžentom, a zatim dezinfikovati alkoholom.

Izvori

uredi
  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č š aa ab av ag ad ae az ai aj ak al alj am an anj ao ap ar as at au af ah ac adž Parte, A.C. „Enterococcus”. LPSN. 
  2. ^ LPSN
  3. ^ Moreno, F.; Grota, P.; Crisp, C.; Magnon, K.; Melcher, G. P.; Jorgensen, J. H.; Patterson, J. E. (1995-11-01). „Clinical and Molecular Epidemiology of Vancomycin-Resistant Enterococcus faecium During Its Emergence in a City in Southern Texas”. Clinical Infectious Diseases. 21 (5): 1234—1237. ISSN 1058-4838. doi:10.1093/clinids/21.5.1234. 
  4. ^ Siegel, Jane D.; Rhinehart, Emily; Jackson, Marguerite; Chiarello, Linda (2007). „Management of multidrug-resistant organisms in health care settings, 2006”. American Journal of Infection Control. 35 (10): S165—S193. ISSN 0196-6553. doi:10.1016/j.ajic.2007.10.006. 
  5. ^ Montecalvo, M A; Horowitz, H; Gedris, C; Carbonaro, C; Tenover, F C; Issah, A; Cook, P; Wormser, G P (1994). „Outbreak of vancomycin-, ampicillin-, and aminoglycoside-resistant Enterococcus faecium bacteremia in an adult oncology unit”. Antimicrobial Agents and Chemotherapy. 38 (6): 1363—1367. ISSN 0066-4804. doi:10.1128/aac.38.6.1363. 
  6. ^ Ryan KJ, Ray CG, eds. (2004). Sherris Medical Microbiology (4th ed.). McGraw Hill. pp. 294–5
  7. ^ Fisher K, Phillips C (June 2009). "The ecology, epidemiology and virulence of Enterococcus". Microbiology. 155 (Pt 6): 1749–57.
  8. ^ Kurup A, Chlebicki MP, Ling ML, Koh TH, Tan KY, Lee LC, Howe KB (april 2008). „Control of a hospital-wide vancomycin-resistant Enterococci outbreak”. American Journal of Infection Control. 36 (3): 206—11. PMID 18371517. doi:10.1016/j.ajic.2007.06.005. 
  9. ^ Batts, D. H.; Lavin, B. S.; Eliopoulos, G. M. (2001). „Quinupristin/dalfopristin and linezolid: spectrum of activity and potential roles in therapy--a status report”. Current Clinical Topics in Infectious Diseases. 21: 227—251. .
  10. ^ Collins, L A; Malanoski, G J; Eliopoulos, G M; Wennersten, C B; Ferraro, M J; Moellering, R C (mart 1993). „In vitro activity of RP59500, an injectable streptogramin antibiotic, against vancomycin-resistant gram-positive organisms.”. Antimicrobial Agents and Chemotherapy. 37 (3): 598—601. ISSN 0066-4804. PMC 187713 . PMID 8460927. doi:10.1128/aac.37.3.598. 
  11. ^ Singh, Kavindra V.; Weinstock, George M.; Murray, Barbara E. (jun 2002). „An Enterococcus faecalis ABC Homologue (Lsa) Is Required for the Resistance of This Species to Clindamycin and Quinupristin-Dalfopristin”. Antimicrobial Agents and Chemotherapy. 46 (6): 1845—1850. ISSN 0066-4804. PMC 127256 . PMID 12019099. doi:10.1128/AAC.46.6.1845-1850.2002 . 
  12. ^ „LOINC 92784-8 Enterococcus sp DNA [Presence] by NAA with probe detection in Positive blood culture”. LOINC (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-07-01. 

Spoljašnje veze

uredi
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).