Ependimske ćelije

Ependimske ćelije su epitelne ćelije koje oblažu komore mozga i centralni kanal kičmene moždine. Naime, unutar tkiva mozga i kičemene moždine nalazi se sistem međusobno povezanih komora i kanala, koji je ispunjen cerebro-spinalnom tečnošću. Taj sistem se naziva ventrikularni sistem mozga i njega čine četiri komore, kanal u novou srenjeg mozga (Silvijev kanal) i kanal u nivou kičmene moždine. Ependimske ćelije dakle, oblažu unutrašnju površinu ventrikularnog sistema.

Ependimske ćelije
Presek centralnog kanala kičmene moždine, pokazuje ependimu i gliju.
Identifikatori
MeSHD004805
TAA14.1.00.022
FMA242791
Anatomska terminologija

Svrstavaju se kao makroglijske ćelije pošto nastaju od neuroektoderma.

Struktura uredi

Ependim se sastoji od ependimalnih ćelija zvanih ependimociti, vrsta glijalnih ćelija. Ove ćelije oblažu komore u mozgu i centralni kanal kičmene moždine, koji se ispunjavaju cerebrospinalnom tečnošću. To su ćelije nervnog tkiva jednostavnog stubastog oblika, slično kao kod nekih epitelnih ćelija sluzokože.[1] Rane monocilirane ependimalne ćelije se diferenciraju u multicilirane ependimalne ćelije zbog njihove funkcije u cirkulišućoj cerebrospinalnoj tečnosti.[2]

Bazalne membrane ovih ćelija karakterišu produžeci slični pipcima koji se vezuju za astrocite. Apikalna strana je prekrivena cilijama i mikroresicama.[3]

Funkcija uredi

Cerebrospinalna tečnost uredi

Oblažući komore ispunjene likvorom i kičmeni kanal, ćelije ependima igraju važnu ulogu u proizvodnji i regulaciji likvora. Njihove apikalne površine prekrivene su slojem cilija, koje cirkulišu likvor oko CNS.[3] Njihove apikalne površine su takođe prekrivene mikroresicama koje apsorbuju likvor. Unutar moždanih komora, populacija modifikovanih ependimalnih ćelija i kapilara zajedno poznatih kao tela choroidea formiraju strukturu zvanu horoidni pleksus, koji proizvodi likvor.[4]

Modifikovani čvrsti spojevi između epitelnih ćelija kontrolišu oslobađanje tečnosti. Ovo oslobađanje omogućava slobodnu razmenu između likvora i nervnog tkiva mozga i kičmene moždine. Zbog toga uzimanje uzoraka likvora, na primer kroz kičmenu slavinu, daje informacije o celom CNS-u.

Neuroregeneracija uredi

Jonas Frisen i njegove kolege sa Instituta Karolinska u Stokholmu pružili su dokaze da ependimalne ćelije deluju kao ćelije rezervoara u prednjem mozgu, koje se mogu aktivirati nakon moždanog udara i kao in vivo i in vitro matične ćelije u kičmenoj moždini. Međutim, ove ćelije se nisu samoobnavljale i kasnije su bile iscrpljene jer su stvarale nove neurone, čime nisu uspele da zadovolje potrebe za matičnim ćelijama.[5] Jedna studija je primetila da ependimske ćelije iz obloge lateralne komore mogu biti izvor ćelija koje se mogu transplantirati u puža da bi se preokrenuo gubitak sluha.[6]

Klinički značaj uredi

Ependimom je tumor epindemskih ćelija koji se najčešće nalaze u četvrtoj komori.

Reference uredi

  1. ^ Houde, Michelle (2011-02-02), „Experimental Bitemarks and Histology”, Bitemark Evidence, CRC Press, str. 433—452, ISBN 978-1-4398-1862-6, doi:10.1201/b10520-30, Pristupljeno 2021-11-13 
  2. ^ Kyrousi, Christina; Lygerou, Zoi; Taraviras, Stavros (2017). „How a radial glial cell decides to become a multiciliated ependymal cell”. Glia. 65 (7): 1032—1042. PMID 28168763. S2CID 3770948. doi:10.1002/glia.23118. .
  3. ^ a b Brat, Daniel J. (2010-01-01), Perry, Arie; Brat, Daniel J., ur., 2 - Normal Brain Histopathology (na jeziku: engleski), Churchill Livingstone, str. 15—33, ISBN 978-0-443-06982-6, Pristupljeno 2021-11-13 
  4. ^ Sadler, T. W. (2010). Langman's medical embryology. Jan Langman (11th izd.). Philadelphia: Lippincott William & Wilkins. ISBN 978-0-7817-9069-7. OCLC 227928523. 
  5. ^ Johansson, Clas B.; Momma, Stefan; Clarke, Diana L.; Risling, Mårten; Lendahl, Urban; Frisén, Jonas (1999-01-08). „Identification of a Neural Stem Cell in the Adult Mammalian Central Nervous System”. Cell (na jeziku: engleski). 96 (1): 25—34. ISSN 0092-8674. PMID 9989494. S2CID 9658786. doi:10.1016/S0092-8674(00)80956-3. 
  6. ^ „Brain cell hope for hearing loss” (na jeziku: engleski). 2008-12-09. Pristupljeno 2021-11-13.