Žan Alfred Furnije

Žan Alfred Furnije (fr. Jean Alfred Fournier; Pariz, 11. mart 1832Pariz, 23. decembar 1914) bio je pariski lekar venerolog i dermatolog koji je dao značajan doprinos lečenju polnih i kožnih bolesti u Francuskoj.[1] Na osnovu njegovog detaljnog opisa nekrotizirajućeg fasciitisa ova bolest je po njemu dobila naziv „Furnijeova gangrena“.[2]

Žan Alfred Furnije
Dr Žan Alfred Furnije
Datum rođenja(1832-03-11)11. mart 1832.
Mesto rođenjaParizFrancuska
Datum smrti23. decembar 1914.(1914-12-23) (82 god.)
Mesto smrtiParizFrancuska

Život i delo

uredi

Rođen je u Parizu 11. marta 1832. u kome je kao dvadesetogodišnjak (1852) započeo studije medicine. Po završetku studija pripravnički staž započeo je u bolnici „Midi“ (Hôpital du Midi) sa Filipom Rikorom (Philippe Ricord 1800—1889), koji je dokazao da su sifilis i gonoreja dve različite bolesti. Doktorirao je 1860. godine u Parizu.[3]

 
Trg „dr Žan Alfred Furnije“ sa ulazom u bolnicu „Sen Luj“ u kojoj je Furnije radio kao profesor

Za zamenika Ogistena Grisola (Augustin Grisolle 1811—1869), u bolnici Otel Dju u Parizu (L’hôtel-Dieu de Paris) imenovan je 1867. godine. Tokom 1876. postao je šef servisa u bolnici „Sen Luj“ u Parizu (L’hôpital Saint-Louis), u kojoj je 1879. imenovan za profesora kožnih i sifilisom izazvanih bolesti.[4]

Godine 1880. izabran je za člana Francuske medicinske akademije (Académie de médecine).

Godine 1901. Žan Alfred Furnije osnovao je Francusko udruženje za sanitarnu profilaksu i moral (Société française de prophylaxie sanitaire et morale) u bolnici „Sen Luj“ u Parizu.[5] [6]

Furnije je ostao upamćen po doprinosu u proučavanju kongenitalnog sifilisa. Ovu bolest 1883. Furnije je označio kao uzrok degenerativnih bolesti, što je kasnije prihvaćeno i priznato od medicinskih autoriteta.[7]

Godine 1883, Furnije je dao detaljan prikaz ove bolesti koja je po njemu i dobila naziv Furnijeova gangrena:[8]

Žan Alfred Furnije aktivno je radio i kao medicinski istoričar. U ovoj oblasti publikovao je replike dela starih lekara iz 15. i 16. veka. Među tim delima bili su radovi Đirolama Frakastora (Girolamo Fracastoro 1478—1553), Žaka Betenkura (Jacques de Béthencourt početak 16. veka), koji su sifilis nazivali morbus venereus umesto uobičajenog termina morbus gallicus, i Đovana Viga (Giovanni de Vigo 1460—1525).[10]

Umro je u Parizu 23. decembra 1914. gde je i sahranjen na jednom od pariskih grobalja.

Bolesti nazvane po Furnijeu

uredi
Furnijeova gangrena

Furnijeova gangrena ili nekrotizirajući fasciitis (lat. Gangraena fulminans) infekcijom je izazvana nekroza mekih tkiva spoljnih muških polnih organa.

Furnijeov znak

Furnijeov znak je formiranje ožiljaka u ustima nakon zarastanja sifilističkih lezija kongenitalnog sifilisa.

Furnijeova cevanica

Furnijeova cevanica je fuziformno (sabljasto) zadebljanje na prednjoj strani cevanice (tibije) kod bolesnika sa urođenim sifilisom.

 
Jedno od dela Ž. A. Furnijea u kojem je opisao promene kod obolelih od sifilisa, koje danas nose njegovo ime; Furnijeov znak i Furnijeova cevanica
  • Recherches sur la contagion du chancre, A. Delahaye (Paris), 1857.
  • De la contagion syphilitique, thèse de médecine de Paris n° 24, 1860, Rignoux (Paris), 1860, Integralni tekst.
  • De la syphilide gommeuse du voile du palais : leçon clinique, Clinique médicale de l'Hôtel-Dieu, impr. de A.-E. Rochette (Paris), 1868.
  • Titres et travaux scientifiques, Candidature à l'Académie de médecine, section de pathologie médicale, Impr. de E. Martinet (Paris), 1876, Integralni tekst.
  • La syphilis héréditaire tardive, Masson (Paris), 1886, Integralni tekst.
  • Syphilis et mariage : leçons professées à l'hôpital Saint-Louis, (2e édition), G. Masson (Paris), 1890.
  • Exposé des titres, Paris, Impr. Chamerot, 1901, Integralni tekst.
  • Traitement de la syphilis, Vigot frères (Paris), 1909.
  • Giovanni de Vigo (1460?-1525): Le mal français (1514), G. Masson (Paris), 1872.

Izvori

uredi
  1. ^ Jean Alfred Fournier:WhoNamedIt Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. jun 2015) Pristupljeno 1. 5. 2014.
  2. ^ Tilles G, Janier M, Wallach D. Ann 1801-2001:two centuries of dermatology and venereology in the Assistance Publique-Hôpitaux de Paris. Dermatol Venereol. 2003 Aug-Sep; 130(8-9 Pt 1):753-62.
  3. ^ Waugh, M A (1974-06-01). „Alfred Fournier, 1832-1914. His influence on venereology.”. Sexually Transmitted Infections. 50 (3): 232—236. ISSN 1368-4973. doi:10.1136/sti.50.3.232. 
  4. ^ Waugh, M. A. (1974). „Alfred Fournier, 1832-1914. His influence on venereology”. The British Journal of Venereal Diseases. 50 (3): 232—236. PMC 1045022 . PMID 4602942. doi:10.1136/sti.50.3.232. 
  5. ^ GOUGEROT H., BRODIER L. L’Hôpital Saint-Louis et la clinique d’Alfred Fournier. Paris, J. Peyronnet, 1932.
  6. ^ Chronique de la société. Séance du 4 février 1922. Bull. Soc. Fran. Hist. Méd., T. XVI: 3-5, 1922.
  7. ^ Haas LF. J (septembar 1998). „Jean Alfred Fournier (1832-1914).”. Neurol Neurosurg Psychiatry. 65 (3): 373. .
  8. ^ J. A. Fournier: Gangrène foudroyante de la verge. La semaine médicale. Paris. 3: 345. 1883.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). English translation by Alexander Corman.
  9. ^ Corman JM. (1988). „Classic articles in colonic and rectal surgery.”. Dis Colon Rectum. 31: 984—8. .
  10. ^ Studnitsin AA, Rukavishnikova VM. Jean Alfred Fournier - the 150th anniversary of his birth. Vestn Dermatol Venerol. 1982 Apr; (4):75-7.

Spoljašnje veze

uredi