Željezara Nikšić
Željezara Nikšić je bila crnogorska fabrika za proizvodnju gvožđa i čelika. Osnovana je odlukom Vlade SFRJ dana 16. decembra 1950. godine. Godine 2022. fabriku kupuje Elektroprivreda Crne Gore koja na njenoj imovini osniva novu firmu „EPCG - Željezara”. Novoosnovana firma se okreće solarnoj industriji, umjesto proizvodnje i prerade čelika što je bila osnovna djelatnost nikšićke Željezare od svog osnivanja.
Željezara Nikšić | |
---|---|
d.o.o. | |
Delatnost | proizvodnja i prerada čelika |
Osnovano | 16. decembar 1950. |
Sedište | Nikšić, Crna Gora |
Proizvodi | Ravno valjani proizvodi od čelika |
Istorijat
urediProizvodnja u Željezari je počela 8. decembra 1956. godine puštanjem u rad prvog izgrađenog pogona Hladne valjaonice. Do 1992. godine Željezara nosi ime poznatog revolucionara i državnika Borisa Kidriča.
U periodu od 1975. - 1982. godine izvršena je opsežna rekonstrukcija, modernizacija i proširenje kapaciteta fabrike i ona je u suštini značila izgradnju nove Željezare sa kapacitetom od 380 hiljada tona sirovog čelika i 310 hiljada tona gotove robe. U ovom periodu izgrađene su elektrolučne peći, postrojenje za livenje gredica, i savremene Bluming i Kombinovana valjaonica. Oprema instalirana tokom ove modernizacije fabrike bila je savremena i omogućavala je Željezari da bude proizvođač skoro svih vrsta kvalitetnih čelika, potrebnih industriji tadašnje države SFRJ. Konačno zaokruženje proizvodnog programa i kapaciteta završeno je 1992. godine kada je pušten u rad pogon Kovačnica, na koji način je proširen kvalitetni i dimenzioni asortiman gotovih proizvoda.
Osamdesete godine 20. vijeka su period pune afirmacije Željezare Nikšić. Pored isporuka za domaće tržište u tom periodu Željezara godišnje plasira oko 50 hiljada tona čelika i za inostrano tržište, to jest oko 20 odsto svoje ukupne realizacije. Maksimalan broj radnika koji je bio zaposlen u Željezari je 7.300.[1] Firma je od svog osnivanja rešavala i stambena pitanja radnika i to putem izgradnje i dodjele 3.114 stanova, kao i dodjele 2.861 kredita za stambene namjene. U Željezari je od osnivanja radilo preko 21 hiljada radnika.
Rekordna proizvodnja je ostvarena 1987. godine kada je proizvedeno 291.000 tona sirovog čelika i 244.100 tona robe.
Organizacija rada Željezare
urediOrganizacija Željezare je od svog osnivanja stalno usklađivana sa zahtjevima procesa rada, pa je dolazilo do njenih čestih promjena - objedinjavanja, pripajanja ili prestanka rada određenih pogona i ekonomskih radnih jedinica.
Pogoni Željezare i njihov početak rada:
- Hladna valjaonica (1956)
- Čeličana (1957)
- Tokarija valjaka (1957)
- Teška valjaonica (1957)
- Valjaonica lima (1957)
- Sitna valjaonica (1959)
- Livnica (1960)
- Srednja valjaonica (1960)
- Vučionica čelika (1961)
- Bluming valjaonica (1978)
- Kombinovana valjaonica (1982)
- Kovačnica (1992)
Transformacijom i podjelom imovine društvenog preduzeća Željezara, 1993. godine organizovana je Holding kompanija Željezara Nikšić. Pored Željezare kao krovnog preduzeća, u sastavu Holding kompanije osnovana su dioničarska društva kao samostalni subjekti: Radvent, Institut za crnu metalurgiju (ICM), Inženjering, Promont, MMK Standard, Valjaonica HVT, Livnica i Centar tehničkih gasova (CTG).
Privatizacija
urediDevedesetih godina prošlog vijeka raspadom bivše Jugoslavije i uvođenjem sankcija Željezara gubi značajan dio tržišta čime počinje otežan period njenog poslovanja. Rukovodstvo fabrike je problem pokušavalo da riješi na razne načine, davanjem kapaciteta Željezare u zakup, ugovorima o poslovnoj saradnji i privatizacijom.
- Od marta 2002. do decembra 2002. godine Željezarom je po ugovoru o zakupu upravljala firma „Rusmont Steel”.
- Od oktobra 2003. do jula 2004. Željezarom upravlja firma „Neksan” po ugovoru o poslovnoj saradnji.
- Jula 2004. firma ”Midland Resources Holding Ltd.” je izvršila privatizaciju Željezare i bila je njen vlasnik do novembra 2005. godine.
- Nova privatizacija je izvršena u novembru 2006. od strane firme ”MN Specialty Steels” koja je trajala do 2011. godine.
- Godine 2012. Željezaru privatizuje turska firma ”Toscelik Special Steel” koja ostaje njen vlasnik do 2022. godine.[2]
- U decembru 2022. godine Željezaru kupuje Elektroprivreda Crne Gore koja na njenoj imovini osniva novu firmu „EPCG - Željezara” za proizvodnju solarne energije.[3]
Ostale aktivnosti
urediInformisanje
urediJavno informisanje u Željezari o svim značajnim zbivanjima iz života i rada preduzeća počelo je 1961. godine izlaskom prvog broja lista "Bilten", koje 1966. godine mijenja naziv u "Naša Riječ". Od 1962. godine do kraja devedestih radila je i razglasna stanica kao dopuna novinama za dnevno informisanje.
Kultura
urediVeć nakon izgradnje fabrike radnici su osnovali kulturno - zabavne organizacije pod okriljem Željezare:
- Kulturno umjetničko društvo "Čelik" sa folklornom, muzičkom i dramskom sekcijom.
- Biblioteku sa preko 10.000 knjiga
- Literalnu sekciju "Čelik"
- Književni klub "Mirko Banjević"
- Foto - kino klub
- Likovnu galeriju Željezare
Sport
urediGodine 1957. Željezara osniva Radničko sportsko društvo "Čelik" koje se narednih godina širilo osnivanjem klubova u raznim sportovima:
- 1957. godine osnovan Atletski klub, Šahovski klub, Planinarsko-smučarska sekcija i Streljački klub.
- 1957. godine osnovan Fudbalski klub "Čelik".
- 1960. godine osnovani rukometni, odbojkaški i stonoteniserski klubovi.
- 1962. godine osnovan kajakaško-veslački klub.
- 1966. godine osnovan kuglaški klub.
- 1980. godine osnovan Klub za sportove na vodi i ronioce.
- 1989. godine počinje sa radom teniska sekcija.
Privatizacijom Željezare većina sportskih klubova i kulturnih organizacija su ugašene, a njihov manji broj je nastavio sa radom izvan Željezare. List "Naša Riječ" je prestao da izlazi.
Ostalo
urediU sklopu fabrike je poslovala interna banka Željezare za bankarske potrebe radnika, Medicina rada koja je omogućavala zdravstvene preglede radnicima, a u Igalu je Željezara imala u većinskom vlasništvu hotel „Metalurg”. Bioskopska sala je bila u sklopu radne jedinice Sindčel. Nakon privatizacije sve ove jedinice Željezare su ugašene ili rasprodate.
Zanimljivosti
uredi- Kopanje temelja za izgradnju Željezare je bilo veoma otežano zbog tvrdog terena („sige”), tako da su se svi radovi morali izvoditi ručno uz prethodno miniranje, iako je dubina iskopa bila 5 metara.
- Izgradnja svih građevinskih objekata Željezare povjerena je Građevinskom preduzeću „Crna Gora” koje je tada i formirano.
- Najveća nesreća u Željezari dogodila se 12. jula 1963. godine kada je poginulo 7 radnika Čeličane.
- Predsjednik SFRJ Josip Broz Tito je dva puta posjetio Željezaru Nikšić. Prvi put 1959. godine, a drugi put 1969. godine.[4]
- Godine 1976. odlivena su postolja za most „Gazela” u Beogradu i za most na Maloj rijeci na pruzi Beograd - Bar.
- Željezara "Boris Kidrič" je bila osnivač dvije fabrike koje su poslovale u njenom sastavu van opštine Nikšić, i to Fabrike mašinskih djelova - Rožaje i Fabrike elektroda Plužine.
- Najveća havarija desila se na postrojenju u Čeličani 7. februara 1980. godine kada je došlo do eksplozije u elektrolučnoj peći od 60 tona.[5]
- U krugu Željezare je postojalo 6 restorana i 3 bifea, a u Nikšiću i bližoj okolini Željezara je bila vlasnik 7 prodavnica prehrane i jedne prodavnice tehničke robe.
- Svjetski šahovski prvak Anatolij Karpov je gostovao u Nikšiću 1975. godine gdje je odigrao simultanku sa šahistima „Čelika”.