Žičani instrumenti

музички инструмент који генерише тонове помоћу једне или више жица развучених између две тачке

Žičani instrumenti su muzički instrumenti kod kojih se zvuk proizvodi treperenjem njegovih žica.[1] Muzičar može proizvoditi zvuk pomoću prstiju, trzalice ili gudalom (gudački instrumenti), a drugi udaranjem po strunama lakim drvenim čekićem. Kod nekih klavijaturnih instrumenata, kao što je čembalo, muzičar pritisne tipku čime se okida žica. Drugi muzički instrumenti generišu zvuk udaranjem u žicu.

Različite vrste žičanih instrumenata u Kini

Prema Zaksu,[2]

Hordofoni su instrumenti sa žicama. Žice se mogu udarati štapovima, trzati golim prstima ili plektrumom, gudati ili (na Eolskoj harfi, na primer) ozvučavati vetrom. Zbunjujuće mnoštvo žičanih instrumenata može se svesti na četiri osnovna tipa: citre, laute, lire i harfe.

Klasifikacija uredi

U muzikologiji, gudački instrumenti su poznati kao hordofoni. To je jedna od pet glavnih divizija instrumenata u Hornbostel-Zaksovoj šemi klasifikacije muzičkih instrumenata.

Hornbostel-Zaks deli hordofone u dve glavne grupe: instrumenti bez rezonatora kao sastavnog dela instrumenta (koji imaju klasifikacioni broj 31, poznati i kao jednostavni); i instrumenti sa takvim rezonatorom (koji imaju klasifikacioni broj 32, poznati i kao kompozitni). Većina zapadnih instrumenata spada u drugu grupu, ali klavir i čembalo spadaju u prvu. Hornbostelov i Zaksov kriterijum za određivanje u koju podgrupu instrument spada je da ako se rezonator može ukloniti bez onesposobljenja instrumenta, onda je klasifikovan kao 31. Ideja da kućište klavira, koje deluje kao rezonator, može biti uklonjeno bez onesposobljavanjalj instrumenta, može izgledati čudno, ali ako bi se mehanizam i žice klavira izvadile iz kutije, i dalje bi se moglo svirati. Ovo nije tačno za violinu, jer žica prolazi preko mosta koji se nalazi na kutiji rezonatora, tako da bi uklanjanje rezonatora značilo da žice ne bi bile zategnute.

Kurt Zaks je takođe podelio kordofone u četiri osnovne potkategorije, „citre, laute, lire i harfe“.[3]

Najraniji gudački instrumenti uredi

Gudačka harfa ili harfa lutnja, Zapadna Afrika
Muzička gudala su preživjela u nekim delovima Afrike.

Datirana na oko 13.000. p. n. e, pećinska slika u pećini Tva Freas u Francuskoj prikazuje ono što neki veruju da je muzički luk, lovački luk koji se koristi kao muzički instrument sa jednom žicom.[5][6] Od muzičkog gudala razvile su se porodice žičanih instrumenata; pošto je svaka žica svirala jednu notu, dodavanjem žica su se dodavale nove note, stvarajući gudačke harfe, harfe i lire.[7] Zauzvrat, to je dovelo do mogućnosti da se sviraju dijade i akordi. Još jedna inovacija se desila kada je gudačka harfa ispravljena i kada je korišćen most za podizanje žica sa štapastog grla, stvarajući lautu.[8]

Ova slika muzičkog gudala za harfu je teorija, i osporavana je. Godine 1965, Franc Jahnel je napisao svoju kritiku navodeći da rani preci okidačkih instrumenata trenutno nisu poznati.[9] On je smatrao da je gudalo za harfu bio daleko od sofisticiranosti civilizacija zapadne Azije 4000. godine p. n. e, koje su preuzele primitivnu tehnologiju i stvorile „tehnički i umetnički dobro napravljene harfe, lire, citare i laute.“[9]

Arheološka iskopavanja su identifikovala neke od najranijih žičanih instrumenata na lokalitetima u drevnoj Mesopotamiji, poput lira u Uru, koje uključuju artefakte stare preko tri hiljade godina. Razvoj instrumenata sa lirom zahtevao je tehnologiju za stvaranje mehanizma za podešavanje za zatezanje i popuštanje napetosti žice. Lire sa drvenim telima i žicama koje se koriste za okidanje ili sviranje gudalom predstavljaju ključne instrumente koji upućuju na kasnije harfe i instrumente tipa violine; štaviše, otkriveni su indijski instrumenti iz 500. godine pre nove ere sa od 7 do 21 žice.

Reference uredi

  1. ^ Aguilar, Jorge (2003). „String Instruments”. University of Florida. Arhivirano iz originala 30. 1. 2019. g. Pristupljeno 1. 2. 2020. 
  2. ^ Sachs, Curt (1940). The History of Musical Instruments, W. W. Nortan & Company, Inc. ISBN 0-393-02068-1. str. 463.
  3. ^ a b v g Sachs, Curt (1940). The History of Musical Instruments . New York: W. W. Norton & Company. str. 463–467. ISBN 9780393020687. 
  4. ^ a b Sachs, Curt (1940). The History of Musical Instruments . New York: W. W. Norton & Company. str. 464. ISBN 9780393020687. 
  5. ^ Campen, Ank van. „The music-bow from prehistory till today”. HarpHistory.info. Arhivirano iz originala 2. 4. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2015. „A cave-painting in the "Trois Frères" cave in France dating from about 15,000 years ago. The magician-hunter plays the musical bow. 
  6. ^ „Trois Freres Cave”. Arhivirano iz originala 18. 3. 2015. g. Pristupljeno 27. 3. 2015. 
  7. ^ Dumbrill 1998, str. 179, 231, 235–236, 308–310
  8. ^ Dumbrill 1998, str. 308–310
  9. ^ a b Jahnel, Franz (1965). Manual of Guitar Technology: The History and Technology of Plucked String Instruments (Fachbuchreihe Das Musikinstrument, Bd. 37). str. 15. ISBN 0-933224-99-0. „There have been some uncertain presumptions concerning the "invention" of the bowed harp...The "musical bow" conjectured by many music scholars is not definitely recognizable in any cave paintings. The fact that some African negroes held the end of their bow-shaped harp in their mouths in order to improve the tone...should not be taken as proof that the first European bowmen were also conversant with the musical bow. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi