Žuljevito telo
Žuljevito telo (latinski: corpus callosum), je kalosalna komisura, širok, debeo nervni trakt, koji se sastoji od ravnog snopa komisuralnih vlakana, ispod moždane kore u mozgu. Nalazi se samo kod placentnih sisara.[1] Obuhvata deo uzdužne pukotine, povezujući levu i desnu moždanu hemisferu, omogućavajući komunikaciju između njih. To je najveća struktura bele materije u ljudskom mozgu, dugačka oko deset centimetara i sastoji se od 200–300 miliona aksonalnih projekcija.[2][3]
Žuljevito telo | |
---|---|
Detalji | |
Deo | Ljudski mozak |
Delovi | Genu, rostrum, trup, splenijum |
Identifikatori | |
Latinski | Corpus callosum |
MeSH | D003337 |
NeuroNames | 191 |
NeuroLex ID | birnlex_1087 |
TA | A14.1.09.241 |
FMA | 86464 |
Anatomski termini neuroanatomije |
Brojni odvojeni nervni traktovi, klasifikovani kao podregije žuljevitog tela, povezuju različite delove hemisfera. Glavni su poznati kao genu, rostrum, trup ili telo i splenijum.[4]
Varijacije među polovima
urediŽuljevito telo i njegov odnos prema polu su bili predmet debate u naučnim i laičkim zajednicama više od jednog veka. Prvobitno istraživanje početkom 20. veka tvrdilo je da se korpus razlikuje po veličini između muškaraca i žena. To istraživanje je zauzvrat dovedeno u pitanje i na kraju je ustupilo mesto naprednijim tehnikama snimanja za koje se činilo da pobijaju ranije korelacije. Međutim, napredne analitičke tehnike kompjuterske neuroanatomije razvijene 1990-ih pokazale su da su polne razlike jasne, ali ograničene na određene delove tela,[5] i da su u korelaciji sa kognitivnim performansama u određenim testovima.[5] MRI studija je otkrila da je površina poprečnog preseka srednjeg sagitalnog žuljevitog tela, nakon kontrole veličine mozga, u proseku proporcionalno veća kod žena.[6]
Analiza po obliku i veličini je korišćena za proučavanje specifičnih trodimenzionalnih matematičkih odnosa sa magnetnom rezonancom i pronašla je dosledne i statistički značajne razlike među polovima.[7][8] Specifični algoritmi su u jednom pregledu pronašli značajne razlike između dva pola u preko 70% slučajeva.[9]
Studija iz 2005. godine o veličinama i strukturi žuljevitog tela kod transrodnih osoba otkrila je da je strukturno više u skladu sa njihovim deklarisanim polom nego njihovim dodeljenim polom po rođenju.[10]
Klinički značaj
urediEpilepsija
urediSimptomi refraktorne (teške za lečenje) epilepsije mogu se smanjiti presecanjem kalosuma[11]. Ovo je obično rezervisano za slučajeve u kojima su složeni ili grand mal napadi izazvani epileptogenim fokusom na jednoj strani mozga, izazivajući međuhemisfernu električnu oluju. Dijagnostički rad za ovu proceduru uključuje elektroencefalogram, MRI, PET skeniranje i evaluaciju od strane neurologa, neurohirurga, psihijatra i neuroradiologa pre nego što se može razmotriti operacija delimične lobotomije.[12]
Neuspeh u razvoju
urediFormiranje počinje sa prvim srednjim ukrštanjem pionirskih aksona oko 12. nedelje u prenatalnom razvoju čoveka ili 15. dana u embriogenezi miša. Ageneza žuljevitog tela (ACC) je redak urođeni poremećaj koji je jedna od najčešćih malformacija mozga uočenih kod ljudi, u kojoj je žuljevito telo delimično ili potpuno odsutno. ACC se obično dijagnostikuje u prve dve godine života, i može se manifestovati kao teški sindrom u detinjstvu, kao blaže stanje kod mladih odraslih ili kao asimptomatski slučajni nalaz. Početni simptomi ACC obično uključuju napade, koji mogu biti praćeni problemima hranjenja i kašnjenjem u držanju glave uspravno, sedenju, stajanju i hodanju.
Druge studije su takođe povezale moguće korelacije između malformacije žuljevitog tela i poremećaja iz spektra autizma.[13][14]
Galerija
uredi-
Corpus callosum
-
Koronalni T2 (obrnuta siva skala) MRI mozga na nivou kaudatnih jezgara sa naglaskom na žuljevito telo.
-
Traktografija
-
Žuljevito telo sa anatomografijom.
-
Sagitalni post mortem presek kroz srednju liniju mozga. Žuljevito telo je zakrivljena traka svetlijeg tkiva u centru mozga iznad hipotalamusa. Njegova lakša tekstura je zbog većeg sadržaja mijelina, što rezultira bržim prenosom neuronskih impulsa.
Reference
uredi- ^ Velut, S; Destrieux, C; Kakou, M (maj 1998). „[Morphologic anatomy of the corpus callosum].”. Neuro-Chirurgie. 44 (1 Suppl): 17—30. PMID 9757322.
- ^ „Corpus callosum”. Queensland Brain Institute. 10. 11. 2017.
- ^ Luders, Eileen; Thompson, Paul M.; Toga, Arthur W. (18. 8. 2010). „The Development of the Corpus Callosum in the Healthy Human Brain”. Journal of Neuroscience. 30 (33): 10985—10990. PMC 3197828 . PMID 20720105. doi:10.1523/JNEUROSCI.5122-09.2010.
- ^ Gaillard, Frank. „Corpus callosum | Radiology Reference Article | Radiopaedia.org”. radiopaedia.org.
- ^ a b Davatzikos, C; Resnick, S. M. (1998). „Sex differences in anatomic measures of interhemispheric connectivity: Correlations with cognition in women but not men”. Cerebral Cortex. 8 (7): 635—40. PMID 9823484. doi:10.1093/cercor/8.7.635 .
- ^ Ardekani, B. A.; Figarsky, K.; Sidtis, J. J. (2012). „Sexual Dimorphism in the Human Corpus Callosum: An MRI Study Using the OASIS Brain Database”. Cerebral Cortex. 23 (10): 2514—20. PMC 3767965 . PMID 22891036. doi:10.1093/cercor/bhs253.
- ^ Kontos, Despina; Megalooikonomou, Vasileios; Gee, James C. (2009). „Morphometric analysis of brain images with reduced number of statistical tests: A study on the gender-related differentiation of the corpus callosum”. Artificial Intelligence in Medicine. 47 (1): 75—86. PMC 2732126 . PMID 19559582. doi:10.1016/j.artmed.2009.05.007.
- ^ Spasojevic, Goran; Stojanovic, Zlatan; Suscevic, Dusan; Malobabic, Slobodan (2006). „Sexual dimorphism of the human corpus callosum: Digital morphometric study”. Vojnosanitetski Pregled. 63 (11): 933—8. PMID 17144427. doi:10.2298/VSP0611933S .
- ^ Yokota, Y.; Kawamura, Y.; Kameya, Y. (2005). Callosal Shapes at the Midsagittal Plane: MRI Differences of Normal Males, Normal Females, and GID. 2005 IEEE Engineering in Medicine and Biology 27th Annual Conference. 3. str. 3055—8. ISBN 978-0-7803-8741-6. PMID 17282888. S2CID 351426. doi:10.1109/IEMBS.2005.1617119.
- ^ Yokota, Y.; Kawamura, Y.; Kameya, Y. (2005). Callosal Shapes at the Midsagittal Plane: MRI Differences of Normal Males, Normal Females, and GID. 2005 IEEE Engineering in Medicine and Biology 27th Annual Conference. 3. str. 3055—8. ISBN 978-0-7803-8741-6. PMID 17282888. S2CID 351426. doi:10.1109/IEMBS.2005.1617119.
- ^ Gazzaniga, Michael S. (1967-08-01). „The Split Brain in Man”. Scientific American (na jeziku: engleski). doi:10.1038/scientificamerican0867-24. Pristupljeno 2024-05-10.
- ^ „WebMd Corpus Callotomy”. Web MD. 18. 7. 2010. Arhivirano iz originala 2. 7. 2010. g. Pristupljeno 18. 7. 2010.
- ^ Wegiel, Jarek; Kaczmarski, Wojciech; Flory, Michael; Martinez-Cerdeno, Veronica; Wisniewski, Thomas; Nowicki, Krzysztof; Kuchna, Izabela; Wegiel, Jerzy (2018-12-19). „Deficit of corpus callosum axons, reduced axon diameter and decreased area are markers of abnormal development of interhemispheric connections in autistic subjects”. Acta Neuropathologica Communications. 6 (1): 143. ISSN 2051-5960. PMC 6299595 . PMID 30567587. doi:10.1186/s40478-018-0645-7.
- ^ „Autism May Involve A Lack Of Connections And Coordination In Separate Areas Of The Brain, Researchers Find”. Medical News Today. Arhivirano iz originala 2011-10-15. g.