Zgrada zadužbine Nikole Spasića u Beogradu

објекат и непокретно културно добро у градској општини Стари град, Србија

Zgrada zadužbine Nikole Spasića u Beogradu, ulica Knez Mihailova[1] 33, sagrađena je 1889. godine i ubraja se u spomenike kulture od velikog značaja.[2][3]

Zgrada zadužbine Nikole Spasića
Zgrada zadužbine Nikole Spasića, Knez Mihailova 33
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaStari grad
Država Srbija
Vreme nastanka1889.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs
Bista Nikole Spasića na zgradi-zadužbini u Knez Mihailovoj ulici

Izgled zgrade uredi

Zgradu je podigao Nikola Spasić, kao reprezentativnu stambeno-trgovačku na dva sprata, po projektu arhitekte Konstantina A. Jovanovića[4]. Namena zgrade je da u prizemlju do ulice budu trgovine, a spratovi su određeni da služe za stanovanje. Ima podrum, prizemlje, dva sprata, visoko potkrovlje i bočna krila koja formiraju četvrtasto dvorište. Autor projekta Konstantin Jovanović je osnovu zgrade koncipirao u obliku ćiriličnog slova P[5]. Na prvom spratu živeli su Spasići dok je, kako to izvori navode, drugi sprat iznajmljivan nekome od viđenijih žitelja Beograda. Stanovi su bili reprezentativno izvedeni, a nameštaj i materijal za izradu enterijera je uvezen iz Beča. U gradnji zdanja, pored uobičajenih punih zidova su upotrebljene gvozdene traverze, a međuspratne površine se formiraju na svodovima koji se oslanjaju na traverze. Stepeništa su obložena prirodnim kamenom, sa ogradama od livenog gvožđa. Posebno je dekorativno obrađen ulaz iz Knez Mihailove ulice sa hodnikom koji je artikulisan plitkim pilastrima, kitnjastih kapitela između kojih su oslikani pejzaži i medaljoni sa ženskim bistama.

Kompozicija i obrada fasada izvedena je u najboljoj tradiciji akademskog arhitektonskog izraza sa elementima neorenesansnih stilskih obeležja. Glavnom fasadom dominiraju centralni i dva bočna rizalita, dosledno uravnoteženi u simetričnoj podeli, završeni karakterističnim kupolama kvadratne osnove. Izuzetna harmoničnost postignuta je promišljenim i fino gradiranim rasporedom dekorativne plastike, smeštene u čvrstom sistemu vertikalne i naglašeno horizontalne kompozicione sheme klasičnih oblika, koja je usklađena sa strukturom celog zdanja. U upnom stilskom konceptu zdanja ostvaren je neobičan spoj dva arhitektonska izraza, skladnog oblika italijanske renesansne arhitekture, znalački obogaćenog dekorativnim krovom čije poreklo vodi iz francuske renesanse[5]. Pored standardnog repertoara dekorativne plastike u vidu kartuša, festona, venaca, konzola, posebnu likovnu vrednost predstavlja antropomorfna plastika smeštena na centralnom delu krova zgrade. Sastoji se od dve figure izražene od veštačkog kamena, rađene po uzoru na antičku skulpturu. Sa leve strane bogato dekorisane edikule postavljena je figura žene sa vencem, a sa desne strane muškarac sa snopom i ralicom. Solidnost gradnje, čvrstina konstruktivnih sklopova, bogatstvo i raznovrsnost materijala, preciznost i kvalitet umetničko-zanatske obrade u saglasnosti su sa visokim stepenom arhitektonskih i umetničkih rezultata ostvarenih na ovom izuzetnom Jovanovićevom delu u domenu stambene arhitekture Beograda, s kraja prošlog veka.

Kao vredan i značajan objekat stavljena pod zaštitu kao spomenik kulture 1961. godine, a 1979. godine utvrđena je za kulturno dobro od velikog značaja.

Konzervatorski radovi izvođeni su 1966, 1972 i 1997.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Gordić, G. (1995). Knez Mihailova ulica Juče, danas, sutra, Beograd 1988. Knez Mihailova ulica, Beograd. 
  2. ^ Zadužbina Nikole Spasića
  3. ^ Znamenitosti Beograda/zgrada zadužbine Nikole Spasića
  4. ^ Vanušić, D. (2013). Konstantin A. Jovanović, arhitekta velikog formata. Muzej grada Beograda. 
  5. ^ a b Borić, Tijana (2002). Zadužbine Nikole Spasića i njegovog fonda u Knez-Mihailovoj ulici. Beograd: Arhitektura i urbanizam 10. str. 66-81. 

Spoljašnje veze uredi