Зелени чипкавац

врста инсекта

Zeleni čipkavac[1] (lat. Pontia edusa) leptir je iz porodice belaca (lat. Pieridae).

Zeleni čipkavac
Pontia edusa
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
P. edusa
Binomno ime
Pontia edusa
Fabricius, 1777
Sinonimi
  • Colias edusa (Fabricius, 1787)
  • Papilio edusa Fabricius, 1787
  • Pontia daplidice auct. non Linnaeus, 1758
  • Pontia daplidice edusa (Fabricius, 1776

Opis uredi

 
Leptir
 
Gusenica

Dužina prednjih krila iznosi 21—24 mm. Osnovna boja krila zelenog čipkavaca je bela, apikalni deo ćelije ima veliku crnu mrlju, dok je na apikalnom delu krila crno-belo polje. Nervatura ruba krila obeležena je pigmentisanim linijama crne boje. Donju stranu krila odlikuju prepoznatljive oznake, svetlozelene do tamnozelene boje, koje se obično spajaju od osnove do diskalnog niza.

Gusenica ima zelenosivu osnovnu boju, pri bazi je uzdužna sivozelenkasta linija, a paralelno s njom prema leđima je narandžastosiva linija. Na segmentima su tačke od tamnozelene do crne boje. Najčešće se hrane biljkama iz porodice kupusnjača. Aktivne su od maja do novembra. Kratke sete polaze sa okruglih, papiloznih, crnih osnova različitih veličina. Iste papile nalaze se i na glavenoj kapsuli. Stadijum u kom vrsta prezimljava je stadijum lutke.[1]

Rasprostranjenje uredi

 
Rasprostranjenje zelenog čipkavaca u Srbiji
  prisutan

Ova vrsta je rasprostranjena u južnoj Evropi (južna Francuska, Italija, Korzika, Sardinija, Balkansko poluostrvo), srednjoj Evropi, Bliskom istoku (Iran i Irak). Migratorna je vrsta i može se susresti i u Belgiji, Holandiji, Nemačkoj, Poljskoj[2][3] i Švajcarskoj.

Stanište uredi

Može se naći na livadama, kamenjarima, na ruralnim mestima (uz put), posebno tamo gde biljke hraniteljke rastu, na nadmorskoj visini od 0—2.300 m.

Sezona leta uredi

Zeleni čipkavac je polivoltna vrsta. Leti od marta do polovine oktobra.

Podvrste uredi

  • P. e. edusa (Fabricius, 1777) (Finska, severoistočna i jugoistočna Centralna Evropa, Italija, Turska, Kavkaz, Ukrajina i Rusija)
  • P. e. persica (Bienert, 1869) (Iran i Avganistan)
  • P. e. nubicola (Fruhstorfer, 1908) (Turkestan)
  • P. e. amphimara (Fruhstorfer, 1908) (Kina (Sečuan i Junan))
  • P. e. praeclara Fruhstorfer, 1910 (jugozapadna Kina)
  • P. e. moorei (Röber, 1907) (Kašmir, Beludžistan, Tibet, Junan, jugoistočna Kina i Tajland)
  • P. e. avidia (Fruhstorfer, 1908) (južna Kina, Koreja?)
  • P. e. davendra Hemming, 1934 (Sibir (Usuri))

Reference uredi

  1. ^ „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 07. 01. 2018. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  2. ^ „Fauna Europaea”. Arhivirano iz originala 03. 12. 2013. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  3. ^ Funet.fi

Literatura uredi

  • Tolman, T.; Lewington, R.(2008), Collins butterfly guide
  • Đurić, M.;Popović, M. (2011), Dnevni leptiri Srbije priručnik
  • Jakšić, P.; Nahirnić, A. (2011) Dnevni leptiri Zasavice

Spoljašnje veze uredi