Julija Aurelija Zenobija (lat. Iulia Aurelia Zenobia, 240– cca. 274) bila je sirijska kraljica Palmirskog carstva poznata po znamenitom ustanku protiv Rimskog carstva.

Zenobija na antoninijanu koji navodi njenu titulu Avgusta i prikazuje je sa dijademom; na drugoj strani je stajaći lik Ivno Regina, Junone, koja nosi pateru u desnoj ruci, skiptar u lijevoj, pauna kraj nogu i zvijezdu lijevo

Bila je druga supruga Odenata, osnivača države, a kraljica, tačnije regent je postala nakon Odenatovog ubistva 267. godine s obzirom da je njivoh sin još bio dete da bi mogao da vlada, a zbog slabosti rimskog carstva i njene jačine, kada je Klaudije II Gotski došao na vlast nije imao drugog izbora nego da Zenobiji prizna suverenitet.[1]

Do 269, Zenobija je proširila svoju teritoriju, pridobilaSaracene i Jemene, osvojila Egipat i aneksirala mnoge susedne države uključujući celu Siriju i deo Anadolije. Kasnije je proterala a potom i pogubila rimskog prefekta Tenagina Proba. Vladala je do 274, kada ju je porazio i zarobio rimski car Aurelijan, te potom odveo kao taoca u Rim. Na taj korak se odlučio pošto ona nije htela da se povinuje i prizna ga za cara kada je snabdevanje Rima žitom bilo ugroženo s obzirom da je ona držala Egipat pod svojom kontrolom.[2][3]

Za Zenobiju se govorilo da je nosila zlatne lance na Aurelijanovom trijumfu u Rimu. O njenoj smrti postoji nekoliko verzija — pripisuju se bolesti, samoizgladnjivanju i pogubljenju, ali postoji i verzija prema kojoj je Aurelijan bio njome toliko impresioniran da ju je pustio na slobodu, udelivši joj vilu u Tiburu (savremeni Tivoli), gdje je postala važno ime rimske društvene scene.

Reference uredi

  1. ^ „Evoluta”. Arhivirano iz originala 28. 07. 2020. g. Pristupljeno 28. 07. 2020. 
  2. ^ Nacionalna Geografija
  3. ^ Zenobija

Spoljašnje veze uredi

The Warrior Queen Of The Middle East