Zlica od Opaka ili Kruela de Vil (engl. Cruella de Vil) izmišljeni je lik koji se pojavljuje u romanu Dodi Smit „101 dalmatinac“ iz 1956. godine, Diznijevom animiranom filmu „101 dalmatinac“ i „101 dalmatinac II: Pečova londonska avantura“, kao i u Diznijevim dugometražnim filmovima „101 dalmatinac“ i „102 dalmatinca“ kao glavni negativac. U svojim pojavljivanjima, Zlica kidnapuje 97 ili 99 štenaca dalmatinaca zbog njihovog krzna. U filmskoj verziji se otkriva razlog zbog kojeg ona bira isključivo krzno štenaca, jer kako kratkodlaki psi stare, njihovo krzno postaje grubo, te se ne prodaje podjednako dobro kao fino, meko krzno štenaca u industriji prerade krzna.[1]

Zlica Od Opaka
Osnovne informacije
Druga imenaEla de Vil (kratka pojava u 102 dalmatinca)
Kruela Feinberg, kraljica Tame (samo u TV seriji Nekada davno)
NacionalnostBritanka
SupružnikNeimenovani suprug (samo u romanu),
gospodin Fajnberg (samo u TV seriji Nekada davno)
DecaKarlos de Vil (sin; samo u Potomcima)
Porodicatri neimenovana oca (preminuli; samo u TV seriji Nekada davno)
Madlena (majka, preminula; samo u TV seriji Nekada davno)
Titulapripadnica aristokratije
Podaci o liku
Vrstaljudsko biće
Rodžena
Podaci o kreaciji
Prvo prik.„101 dalmatinac“ (1956)
IzmislioDodi Smit
TumačBeti Lu Gerson (originalni film)
Ejpril Vinčel (TV serija i 101 dalmatinac: Beg iz vile de Vil)
Tres Meknil (TV serija)
Suzan Blejksli (1998 - trenutno)

Originalno joj je glas pozajmila Diznijeva legenda, Beti Lu Gerson. Nakon nje, korišćeni su glasovi Ejpril Vinčel (TV serija), Tres Meknil (TV serija, dve epizode) i Suzan Blejksli (trenutno), a glumila ju je Glen Klouz (101 dalmatinac, 102 dalmatinca), Viktorija Smurfit (Nekada davno) i Vendi Rakel Robinson (Potomci).[2]

Zlica se nalazi na 39. mestu AFI liste „100 godina...100 heroja i zlikovaca“.[3]

Ime uredi

Zlicino, odnosno Kruelino, ime je igra reči cruel i devil, aluzija na njenu prirodu, koja je uvećana time što se njena vila zove „Predvorje pakla“ Hell Hall. U nekim adaptacijama, poput poljske, Zlica od Opaka se naziva Cruella De Mon, aludirajući na pojam demon. Na italijanskom se naziva Crudelia De Mon (igra reči crudele - okrutna i demone - demon). Na francuskoj verziji Diznijevog animiranog filma, njeno ime je Cruella D'Enfer (bukvalno, Paklena Kruela ili Kruela iz Pakla). Na holandskom, njeno prezime ostaje De Vil, ali slučajno holandski glagol Villen znači odrati kožu, dok je oblik Vil prvo lice jednine.

U srpskom izdanju „Čudesnih svetova Volta Diznija: Priča iz raznih zemalja“ (saizdavaštvo „Diznija“ i „Vuka Karadžića“), njeno ime je Zlica od Opaka. Igrani film iz 2021, prednastavak o njenoj životnoj priči, se u srpskom prevodu takođe zove „Zlica“.

Pojavljivanja uredi

Roman 101 dalmatinac uredi

U originalnoj priči, Zlica je prikazana kao razmažena i glamurozna londonska naslednica koja poznaje vlasnicu dalmatinaca iz škole, iako se napominje da one nisu bile prijateljice i da se mlada gospođa Dirli plašila nje. Bila je nemirna učenica sa crnim i belim pletenicama, a izbačena je iz škole jer je pila mastilo. Međutim, izgleda da je bila u prijateljskim odnosima sa gospođom Dirli kada su se srele na početku romana, pre nego što joj je Zlica ukrala štence.

U romanu 101 dalmatinac, njeno bogatstvo se procenjuje na 6 miliona britanskih funti, a ona je poslednji član prosperitetne i zloglasne porodice od Opaka (de Vil). Ona je udata za krznara čije se ime ne pominje u knjizi, a nisu imali dece. Zlica je predstavljena kao tiranin u braku, a njen suprug kao krotak, podređen čovek koji retko govori i u potpunosti poštuje svoju ženu. On Zlici šije ekstravagantne odevne kombinacije, kao što su plašt od bele vidre koji ona često nosi uz uske satenske haljine i ogrlice od dragulja u kontrastnim bojama, zatim crna haljina sa belim biserima, ili zelena haljina sa ogrlicom od rubina. Zlicin automobil je ofarban prugasto u crno-beloj boji, a ona se hvali da je njena sirena najglasnija u celom Londonu.

Kada ju je gospođa Dirli pitala za udano prezime, Zlica je rekla da je primorala svog muža da promeni prezime u od Opaka, uprkos običajima. Kada Zlica ima goste za večeru, sva njena hrana je čudne boje i ima jak ukus bibera. Kada je gospodin Dirli prokomentarisao da je njen ogrtač od vidre možda previše topao za letnje veče, Zlica je kroz smeh odgovorila da njoj nikada ne može biti previše toplo; ona stalno loži vatru u kaminu i žali se da joj je hladno uprkos nepodnošljivoj vrućini. Njen dom je prikazan kao luksuzna verzija pakla, sa mermernim sobama u grimizno zelenoj, crvenoj ili ljubičastoj boji. Njeni gosti takođe primećuju zlostavljanu belu persijsku mačku, koju Zlica otvoreno prezire i odgaja samo zbog njene novčane vrednosti.

Prilikom posete doma Dirlijevih, Zlica izražava svoje zlokobno interesovanje za dalmatince, uz napomenu kako ona i njen muž nikada do sada nisu razmišljali o izradi odeće od psećeg krzna. Ipak, videvši belu kožu novorođenih štenaca, ona je zgađena i predlaže da ih momentalno udave skupa, priznajući da je to njen omiljen način za uništavanje životinja koje ona smatra bezvrednim, uključujući na desetine mačića svoje vlastite mačke. Prilikom druge posete domu Dirlijevih, ona je podigla štence u naručje i tretirala ih kao buduće komade odeće.

Izvori uredi

  1. ^ Dizni viki - Zlica od Opaka
  2. ^ „Informacije o Zlici od Opaka na sajtu IMDb”. Arhivirano iz originala 01. 07. 2016. g. Pristupljeno 11. 08. 2016. 
  3. ^ „AFI's 100 Years...100 Heroes & Villains” (PDF). afi.com. Pristupljeno 11. 8. 2016.