Zmajur[1] (lat. Malpolon insignitus) je vrsta zmije koja pripada familiji Psammophiidae[2]. Ova zmija je poluotrovnica ali nije opasna za ljude. Na Balkanskom poluostrvu poznata je i pod imenom crnostrik i malpolon[3].

Zmajur
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Podred:
Porodica:
Rod:
Fitzinger, 1826
Vrsta:
M. insignitus
Binomno ime
Malpolon insignitus
Sinonimi
  • Coluber insignitus
  • Coelopeltis insignitus
  • Malpolon monspessulana insignitus
  • Malpolon monspessulanus insignitus

Poznate su dvije podvrste zmajura Malpolon insignitus:

  • Malpolon insignitus insignitus (GEOFFROY SAINT-HILAIRE 1809)
  • Malpolon insignitus fuscus (FLEISCHMANN 1831)

Ove podvrste se raѕlikuju po broju krljušti duž srednje linije leđa M. i. insignitus ima 19 (rijetko 17), dok M. i. fuscus ima 17. Lokalne bosanskohercegovačke populacije zmajura pripadaju podvrsti M. i. fuscus.

Opis uredi

Zmajur je velika, snažna, veoma vitka, pokretna i brza zmija. Prosječna dužina zmajura je 170 centimetara ali može da naraste i do 230 centimetara. Ženke su manje i ne prelaze 140 centimetara dužine. Prosječna težina odrasle jedinke je 3 kilograma.

Njena glava je uska i nije jasno odvojena od tijela. Iznad velikih očiju sa okruglim zjenicamanalaze se specifične izražene ljuske koje joj daju „opasan izgled”[4]. Frontalna ljuska na glavi je izdužena i udubljena. Između očiju i nosnica imaju nazalne žlijezde i luče sekret lipidne prirode. Taj sekret zmiji premazuje tijelo i pravi tanki film na površini kože. Taj film joj pomaže da bi sačuvala što više vode u njenom prirodnom staništu a to su suhi i osvjetljeni predjeli. Ujedino sekret služi i za obilježavanje teritorije. Otrovni zubi zmajura su smješteni straga u gornjoj čeljusti, najčešće u razini oka. To znači da on svoj otrov ispušta isključivo u plijen prilikom gutanja dok običan ugriz ne i nije opasan za ljude.

Zmajur je najčešće jednobojan, od blijedo do tamno sive, maslinast, crn ili smećkast. Ponekad jedinke imaju raštrkane slijetle ili tamne mrlje po leđima. Na bočnim stranama tijela, posebno kod ženki, imaju tamne tačke s bijelim obrubom. I mladunci se razlikuju od odraslih jedinki. Tako oni imaju tamni resast uzorak na glavi i tamne mrlje na leđima. Trbuh je žućkast s crnim uzorcima ili bež.

Rasprostranjenje uredi

Zmajur je široko rasprostranjen i prisutan je u sjevernoj Africi, južnoj Evropi, Kavkazu i u zapadnoj Aziji. Nastanjuje prostor od Istre, Dalmacije i južne Hercegovine, kao i veći dio južnog Balkana koji uključuje Albaniju, istočnu Makedoniju, većinu Grške i na jugu Bugarske. U Bosni i Hercegovini je relativno česta vrsta ali je slabo izražena.

Stanište uredi

Zmajur je prilagodljiva zmija. Nastaljuje osunčana staništa s biljnim ili kamenitim pokrovom, grmovitu vegetaciju poput makije i gariga. Živi i na poljoprivrednim površinama, obalama rijeka i otvorenim šumama. U Bosni i Hercegovini se može naći u mediteraskom i submediteranskom dijelu zemlje, uglavnom na manjim nadmorskim visinama.

Biologija uredi

Zmajur je veoma brza zmija, jedna je od najbržih evropskih zmija uz šilca.

Uglavnom je aktivna danju, osim za vrijeme vrelih dana kada izlazi tokom sumraka. Plijen lovi ugavnom vidom. Proučava okolinu uspravljajući prednji dio tijela poput kobri, naročito kada je ugrožena a nemože da pobjegne. Jako glasno sikće. Prilikom rukovanja je agresivna i grize. U opasnosti najčešće bježi. Veoma je brza, okretna i dobro vidi. Plijen ubija svojim otrovom, koji je neotrovan za ljude. Ujed je ipak neugodan za ljude. Javlja se crvenilo, manji otok, ukočenost, ponekad povišena tjelesna temperatura i bol. Ove posljedice ubrizgavanja otrova najčešće nestaju u roku od par sati. Hrani se gušterima, pticama, malim sisarima, kornjačama, velikim insektima, ali i drugim zmijama. Može i da pliva.

Zmajur je aktivan od februara do novembra u većini područja koje nastanjuje. Pari se u aprilu i maju. Tokom parenja mužjaci love ali se ne hrane, već plijen daju ženki. Ako ženka prihvati ponuđenu hranu to udvaranje se nastavlja još neko vrijeme prije parenja. Ovo je jedinstveno u svijetu zmija i za sada je poznato da se samo zmajur tako ponaša. Nakon parenja ženka polaže od 4 do 20 izduženih jaja u julu i avgustu. Najčešće ih polaže ispod uvelog lišća, na vlažno tlo, u pukotinama drveća, kamenja, panjevima, brlozima glodara i sl. Mladi zmajura su dugi od 20 do 35 centimetara. Izležu se za oko dva mjeseca od polaganja jaja. Polnu zrelost dostižu u roku od 3 do 5 godina. U divljini mogu živjeti i do 25 godina.

Etnologija uredi

U nekim ruralnim sredinama Balkana zmajur se ne ubija jer se vjeruje da štiti kuću od poskoka.

Ugroženost i zaštita uredi

Prema IUCN-u ima status najmanje zabrinjavajuće vrste (LC) zbog velike prostorne rasprostranjenosti i relativno brojne populacije. Ipak, u pojedinim staništima je ugrožen djelovanjem čovjeka. Navedena je u Aneksu III Bernske konvencije kao zaštićena vrsta. Zmajur je zaštićena divlja vrsta prema Uredbi o strogo zaštićenim i zaštićenim divljim vrstama (Službeni glasnik Republike Srpske, br. 65/22) U Bosni i Hercegovini je ovo nedovoljno istražena vrsta. Posebno nedostaju detaljnije informacije o rasprostranjenosti i brojnosti populacije zmajura na području zemlje i zbog toga se ne može u potpunosti izvršiti procjena ugroženosti vrste.[5]

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi

Literatura uredi

  • Edukativne table Prirodnjačkog odjeljenja Muzeja u Doboju
  • Šukalo G. (2022). Gmizavci Republike Srpske - Banja Luka: Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Banjoj Luci, (Banja Luka: Vilux), ISBN 978-99976-86-03-9
  • Veith, G. (1991). Die Reptilien Bosniens und der Herzegowina. 1. Herpetozoa 3(3-4): 97-196
  • Lelo, S., Zimić, A., & Šunje, E. (2017). Crvena lista gmizavaca (Chordata, Vertebrata, Reptilia) Federacije Bosne i Hercegovine. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 12, 31-42.