Zona otpornosti biljaka na niske temperature

Zona otpornosti biljaka na niske temperature je geografsko područje definisano tako da obuhvata određeni raspon klimatskih uslova važnih za rast i opstanak biljaka. Ona je dobra osnova za razgraničenje areala gajenja vrsta drvenastih i zeljastih biljaka na osnovu srednjeg godišnjeg minimuma temperature vazduha (SGMTV).

Zone otpornosti na niske temperature za Severnu Ameriku uredi

 
Zone otpornosti biljaka na niske temperature u Evropi.
 
Značajnije vrste drveća prema zonama otpornosti.

Ova osnova prvi put je iskorišćena za klimatske zone u Severnoj Americi (Plant Hardiness Zones) kreirana od strane Departmana poljoprivrede SAD (United States Department of Agriculture). Zona 1 je ona u kojoj su srednje januarske temperature ispod –45,5oS, što odgovara subarktičkim oblastima Sibira i Centralne Kanade, dok je zona 12 ona gde se srednji godišnji minimum temperature vazduha (SGMTV) ne spušta ispod +10,1oS, što je karakteristika tropske ekvatorijalne klime.

Zone otpornosti na niske temperature za Evropu uredi

Haince i Šrajber, 1984. godine, izradili su kartu sa izotermama srednjih godišnjih minimalnih temperatura vazduha (srednja januarska temperatura) i zonama - arealima gajenja za Evropu.

 
Zone otpornosti biljaka na niske temperature u Srbiji.

Zone otpornosti na niske temperature za Srbiju uredi

Veći deo Srbije pripada zoni 7, a deo Vojvodine i istočna Srbija zoni 6. Zone su određivane bez uzimanja u obzir nadmorske visine tako da su samo orijentacione. Sa porastom nadmorske visine zone se znatno menjaju na niže.

Podela na zone predstavlja dobru polaznu osnovu pri introdukciji nekog biljnog taksona, ali postoji još niz uticajnih faktora koji mogu biti limitirajući za proizvodnju i gajenje iako srednji godišnji minimumi temperature vazduha potpuno odgovaraju, pa podelu treba uzimati sa rezervom.

Literatura uredi

  • Grbić, M. (2010): Proizvodnja sadnog materijala – Tehnologija proizvodnje ukrasnih sadnica. Univerzitet u Beogradu. Beograd ISBN 978-86-7299-174-1
  • Heinze, W. & Schreiber, D. (1984): Eine neue Kartierung der Winterhärtezonen für Gehölze in Europa. Mittelungen der Deutschen Dendrologischen Gesellschaft: 75