Zoran Đurović (slikar)

српски сликар

Zoran Đurović (Bar, 12. novembar 1968) srpski umetnik, teolog i sveštenik.

Zoran Đurović
Zoran Đurović
Lični podaci
Datum rođenja(1968-11-12)12. novembar 1968.(55 god.)
Mesto rođenjaBar, SFRJ

Biografija uredi

Živeo u Sutomoru gde je završio osnovnu školu i opšti smer u Barskoj gimnaziji. U Podgorici, gimnazija „Slobodan Škerović“, studira dizajn kod Dragoljuba Bata Brajovića, učenika Mila Milunovića. Posvećuje se više stripu i ilustraciji; uzori: Džon Basema, Barn Hogart, Viljam Vans, Frenk Frazeta. Bavio se sa više sportova, u karateu osvajao medalje.

Diplomirao na Bogoslovskom fakultetu SPC u Beogradu 1995. godine. Poseban uticaj na njegovo teološko oblikovanje u ovom periodu imao je Dobrivoje Midić (potonji episkop Požarevačko-Braničevski, Ignatije), sledbenik Jovana Zizjulasa i „revolucionarnih“ grčkih teologa. Intenzivno se druži sa Petrom Jevremovićem, Gavrilom Markovićem, Nenadom Ilićem, Vladimirom Vukašinovićem i drugim viđenijim ličnostima iz beogradskog intelektualnog i umetničkog kruga. Služio kao đakon od 1992. godine u manastiru Vavedenje u Beogradu kao i u crkvi sv. Jovana Krstitelja u Braće Jerković. Zalagao se na bogoslovskom fakultetu i parohijama za često pričešćivanje i „povratak Ocima“. Predavao je vizantijsko slikarstvo od 1994. godine na Univerzitetu za Treće doba u Beogradu.

Upisuje postdiplomske studije iz Istorije filozofije (mentor Slobodan Žunjić) pri Filozofskom fakultetu Beogradskog Univerziteta, bez finalizacije doktorata zbog parohijskih obaveza. Naime, od 1996. godine preuzeo je parohiju u Smederevu, gde je bio protagonista duhovnih promena, koje nisu uvek nailazile na odobravanje. Realizovao je različite individualne i kolektivne izložbe (freske, ikone i slike) u Srbiji i Crnoj Gori. Publikovao stripove i ilustracije u novinama, revijama i knjigama. Tokom 2001. godine realizovao četiri televizijske emisije religijskog sadržaja u svojstvu ideatora, režisera i umetničkog direktora za TV smederevo. Serijal je potom zabranjen jer je po sadržaju i metodi bio previše provokativan. Bio je jedan od vođa protesta u Smederevu koji su rezultovali padom Slobodana Miloševića.

Ne želeći da se politički angažuje, odlazi 2002 u Rim gde upisuje postdiplomske studije iz patrologije na Pontificio Istituto Patristico Agostiniano, Pontificia Università Lateranense. Magistrira u teologiji i patrističkim naukama u januaru 2007. sa tezom: La condizione originaria dell'uomo nella teologia di Agostino. Un riesame dei suoi commenti alla Genesi e dei suoi scritti della polemica pelagiana sulla mortalità di Adamo. Vocabolario e questioni.

Doktorira u junu 2010: La protologia e l'escatologia nel De Genesi ad litteram di sant’Agostino. Analisi esegetico-teologica, pri istom institutu (IPA) pod rukovodstvom sledećih profesora: Vittorino Grossi, OSA (prvi mentor), Robert Dodaro, OSA (drugi mentor) i Nello Cipriani, OSA (advocatus diaboli). Teza publikovana iste godine. Predsednik instituta, Dodaro, izjavio da će nastojati da se inovativan istraživački metod primenjen u ovoj tezi koristi u narednim doktorskim istraživanjima.[1]

Poznaje više starih jezika (grčki, jevrejski, sirijski, latinski, staroslovenski) kao i modernih (slovenski jezici, italijanski, engleski, španski, francuski). Bavi se prevođenjem, pisanjem naučnih studija i slikarstvom.

Slikarstvo uredi

 
Papa Jovan Pavle Drugi sa Zoranom Đurovićem

Rani period karakteriše istraživanje više slikarskih i grafičkih tehnika. Raspon je ogroman, tako da se mogu videti hiperrealističke jajčane tempere kao i u izrazu rudimentirane freske i uljane slike. Nastoji na tehnologiji materijala, kompoziciji, ekspresivnosti i psihologiji lika i figure. Veći deo ovih radova do 2002. godine je karakterisan gotovo brutalnom izvedbom.

Taj izraz će se održati i u Rimskom periodu u određenim slikama, naročito u uljima: pejzaži, htoničke životinje (mačke, bikovi, jeleni) jedan deo portreta. Tretman u ikonografiji, naprotiv, postaće prefinjeniji i u zavisnosti od komintenata ići će više u vizantijskom ili renesansnom smeru, ali uvek sublimisanom do takvog nivoa da se umetnik može uvek prepoznati po svojstvenom rukopisu. Ako je raniji period bio karakterisan u dobroj meri sleđenjem predložaka, rimski period pokazuje originalnost u kompozicijskim rešenjima kao i u pojedinačnim ikonama. Inovativnost je uslovljena promišljanjem teoloških tema.

Đurovićeva dela ukrašavaju prostor Pape Jovana Pavla II, kardinala: Fjorenca Anđelinija, Tarćizija Bertonea, Đanfranka Ravazija, Tomaša Špidlika, biskupa (najviše radova za beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara), sveštenika-umetnika (Marko Rupnik, Đampjero Marija Arabija) i ličnosti iz kulture (npr. Eri de Luka). Slikao je ikone i freske pretežno u crkvama u Laciju: Centro Ecumenico Internazionale per la Riconciliazione (Lavinio), Chiesa del Corpus et Verbum Domini (Lavinio), Santi Pio ed Antonio (Anzio), Santa Barbara (Nettuno), Santa Maria in cielo (Villa Claudia). Za Istituto Patristico Agostiniano u Rimu naslikao je različite ikone velikih dimenzija (predsednikova kancelarija, sekretarijat i biblioteka). Sa suprugom Suzanom, koja mu je glavni pomoćnik u izradi ikona i fresaka, imao je izložbu u Netunu (02-07. jun 2009, Forte Sangallo) i samostalno je u toku 2011. godine izlagao u Lavinju (pomenuti Ekumenski centar) i Netunu (Teatro a Nettuno). Trenutno oslikava crkve u Laciju i predaje na Akademiji Srpske pravoslavne crkve za umetnost i konzervaciju (Beograd).

Naučni rad uredi

Knjige uredi

  • Crkveni kanoni. Sinopsis, Beograd 1997.
  • Sveti Avgustin, O blaženom životu (De beata vita), latinski tekst naporedo. Opšti i poseban uvod u predkrštenjske Dijaloge sv. Avgustina Nelo Ćiprijani. Kura, prevod (uvod sa it., De beata vita sa lat.), note i indeksi Z. Đurović. Izdavač, Hinaki. Edicija, Izvori br. 1. Beograd 2008.
  • La protologia e l'escatologia nel De Genesi ad litteram di sant’Agostino. Analisi esegetico-teologica, Romae 2010.
  • U pripremi (ed. Izvori): Sv. Grigorije Čudotvorac, Sabrana dela; Sv. Grigorije Niski, Žitije Sv. Grigorija Čudotvorca.
  • U pripremi: Jevanđelje po Marku. Prevod. Otački komentari. Moderni komentar. (Iz ove knjige objavljen prvi članak: Mk. 1, 1, u Teološki pogledi 1-3 (2010) 49-56).
  • U pripremi: Sveta slika na hrišćanskom Zapadu do 843., izvori, dokumenti. Knjiga će sadržati studije vezane za svedočanstva i dokumenta u vezi sakralne umetnosti na Zapadu.

Članci uredi

  • Lik i Prvolik, Beseda 1-4 (1993) 227-231.
  • Ranohrišćanska Paideia, Teološki pogledi 1-4 (1995) 121-182.
  • Teofan Grk, u Danube - the river of collaboration, internacionalni kongres naučnika podunavskih zemalja, Beograd (2001), prešt. u Sabornost 1-2 (1998).
  • Pravoslavlje za početnike Smederevska Sedmica (2000—2001).
  • Srbijani (strip u nastavcima), Smederevska Sedmica (2000—2001).
  • St. Augustine's Filioque in the Treatise 99 on the Gospel of John, Philotheos 7 (2007) 218-231.
  • Sant’Agostino: Non posse peccare, Philotheos 9 (2009) 99-127.
  • Le acrides di Mt. 3, 4: 'locuste' o 'vegetali'? Sabornost (Teološki godišnjak) 2 (2008) 43-59.
  • Teorija ikone sv. Grigorija II, Pape rimskog, Živopis 2, Beograd 2008, 29-46.
  • Shvatanje ikone kod Svetog Grigorija Velikog, pape rimskog, Živopis 3 (2009) 153-187. Priložena su i 2 papina pisma (13 i 209) u latinskom originalu i srpskom prevodu.
  • Problem autorstva Simvola vere Grigorija Čudotvorca, Srpska teologija danas 2009, ur. Bogoljub Šijaković, Beograd (2010) 167-183.
  • Isus Nazarećanin: ikonoborački argument protiv predstave Isusa sa dugom kosom, Ikonografske studije 3 (2010) 23-49.
  • Karpokratijani, dve jeresi?, Otačnik III/2 (2009) 173-179. Priloženi originalni tekstovi iz Klimenta Aleksandrijskog i Irineja Lionskog, prevodi i komentari (54-67).
  • Minucije Feliks: hrišćanstvo bez hrama i svetih slika, Ikonografske studije 4 (2011) 123-135.
  • Đakonise u kanonu XV halkidonskog sabora, Srpska teologija danas (2011), ed. B. Šijaković, Beograd (2011) 100-111.
  • Kanon LXXXII Trulskog sabora, Živopis 6 (2012) 17-45. Studija je prevedena na ruski: Iereй Zoran Džurovič, PhD, LXXXII kanon Trullьskogo sobora, Iskusstvo hristianskogo mira (2013) 394-411. Dekan i protojerej sa Moskovskog Univerziteta (Pravoslavnый Svяto-Tihonovskiй gumanitarnый universitet), Aleksandr Aleksandrovič Saltыkov, napisao je u istom zborniku članak o navedenom tekstu: K voprosu o značenii kanona 82 Trullьskogo sobora (v svяzi so statьeй o. Zorana Džuroviča), 412-427.
  • Mozaička umetnost Marka Rupnika između Istoka i Zapada, Ikonografske studije 5 (2012) 281-293.
  • Povratak Ocima posle Povratka Ocima, Kriza savremenih jezika teologije, (ed. V. Vukašinović), akta sa naučnog skupa: Kriza savremenih jezika teologije: Kriza u komunikaciji sakralnih sadržaja Crkava i verskih zajednica pred izazovima savremenog društva, Beograd, 25. april 2013, Beograd 2013, 75-89.
  • Giovanni Crisostomo tra Agostino e Giuliano di Eclano, Bogoslovlje (2013).
  • Konstantin Veliki u spisima svetog Avgustina, Ikonografske studije 6 (2013) 149-164.
  • Mito svetog Kirila Aleksandrijskog, Teološki pogledi, XLVI (2/2013) 395-406. 
  • Pripremljeno za štampu: L’ortodossia di Paolo nella Chiesa orientale: izlaganje sa simposiona: Il testimone assente. Paolo di Tarso, nella storia e nella cultura fra oriente e occidente, Cosenza 8-10 marzo 2010 (Università della Calabria, Centro Interdipartimentale di Scienze Religiose, direttore Benedetto Clausi).

Prevodi sa grčkog uredi

  • Sv. German Konstantinopoljski, Izlaganje o crkvi i mističko sagledanje, u Sabornost 3-4 (2000), 67-138 [Paul Meyendorff, St. Germanus of Constantinople, On the Divine Liturgy].
  • Sv. Teodor Studit, Treće pobijanje ikonoboraca, u Sabornost 1-2 (1998), 39-70 [Catherine P. Roth, St. Theodore the Studite, On the Holy Icons (prev. samo Third Refusal of Iconoclasts)].

Prevodi sa drugih jezika uredi

  • E. M. Kariera, Antropički princip, Teološki pogledi, XLVI (1/2013) 215-228 [Emmanuel M. Carriera S. I., Il principio antropico, La Civilità Cattolica I (2002) 435-446].
  • U štampi: Yves Congar, L'Église et les églises, 1054-1954: Neuf cents ans après, ed. de l'Abbaye, Chevetogne 1954, prev. i uvod sa Suzana Đurović.
  • U štampi: Walter Kasper (ed.), Il ministero petrino, cattolici e ortodossi in dialogo, (Pontificium Consilium ad Unitatem Christianorum Fovendam), Roma: Città Nuova, 2004.
  • U pripremi: Origene. Dizionario: la cultura, il pensiero, le opere, a cura di Adele Monaci-Castagno, Roma, Editrice Città Nuova 2000.
  • U pripremi: Luca Bianchi (ed.), Sant’Agostino nella tradizione cristiana occidentale e orientale, Padova 2011.

Prikazi uredi

  • XII međunarodni kongres u organizaciji Međunarodnog instituta za istraživanje Isusovog lika: Isusov lik u licima ljudi, Rim 11-12 oktobar 2008, Pontifikalni Univerzitet Urbanijana, Živopis 3 (2009) 363-369.
  • Sv. Avustin, O blaženom životu, Otačnik 1 (2009) 294-297.
  • U pripremi: XI međuhrišćanski simpozijum: Sant'Agostino nella tradizione occidentale e orientale, Rim 3-5. septembar 2009.

Galerija slika uredi

Rani period uredi

Rimski period uredi

Reference uredi

  1. ^ „Jerej Zoran Đurović postao doktor patrističkih nauka u Rimu”. Arhivirano iz originala 22. 10. 2012. g. Pristupljeno 03. 10. 2011. 

Spoljašnje veze uredi