Игре на путу

Igre na putu (engl. Roadgames) australijski je horor film iz 1981. godine, reditelja i producenta Ričarda Frenklina sa Stejsijem Kičom i Džejmi Li Kertis u glavnim ulogama. Radnja prati kamiondžiju koji postaje upleten u zločine serijskog ubice, koji progoni stoperke. Scenario je napisao Everet de Rouč, po originalnoj priči koju su osmislili on i reditelj.[2] Na prostorima bivše Jugoslavije, film je poznat i pod naslovom Krvavi trag.

Igre na putu
Poster filma
Kamiondžija igra igre... Stoperka igra igre...
A ubice igra najsmrtonosniju od svih!
Izvorni naslovRoadgames
IMDB 6,6/10 (6 632 glasa)
Žanrhoror
triler
RežijaRičard Frenklin
ScenarioEveret de Rouč
ProducentRičard Frenklin
PričaEveret de Rouč
Ričard Frenklin
Glavne ulogeStejsi Kič
Džejmi Li Kertis
MuzikaBrajan Mej
Direktor
fotografije
Vinsent Monton
MontažaEdvard Makvin-Mejson
Producentska
kuća
Essaness Pictures
Australian Film Commission
Victorian Film Corporation
Western Australian Film Council
GUO Film Distributors
Quest Films
DistributerGUO Film Distributors
AVCO Embassy Pictures
Godina1981.
Trajanje101 minuta
Zemlja Australija
Jezikengleski
Budžet1,75 miliona australijskih dolara[1]
Zarada100.000 australijskih dolara
IMDb veza

Frenklin je želeo da glavnu ulogu tumači Šon Koneri, ali nije imao dovoljno sredstava da mu plati honorar, pa ga je zamenio Kičom. Australijska glumica Lisa Pirs je prvobitno bila predviđena za ulogu „Stoperke”, ali su američki distributori zahtevali da ta uloga pripadne nekoj američkoj glumici. Tako je ulogu dobila Džejmi Li Kertis, kojoj je ovo, uz Maglu (1980), Matursko veče (1980), Voz terora (1980) i Noć veštica 2 (1981), bio peti slešer film za samo godinu dana, što ju je promovisalo kao jednu od najvećih kraljica vriska.[3]

Film je premijerno prikazan 26. juna 1981, u Australiji. Uprkos komercijalnom neuspehu, dobio je pretežno pozitivne ocene kritičara i pomogao Ričardu Frenklinu da dobije priliku da režira Psiho 2 (1983).[3][4][5] Igre na putu su bile nominovane za 4 Nagrade AAKTA i to u kategorijama najbolje sporedne glumice (Marion Edvards), najbolje kinematografije, najbolje montaže i najbolje originalne muzike. Osim toga, film je bio nominovan za Nagradu Saturn za najbolji međunarodni film.

Kventin Tarantino naveo je igre na putu kao jedan od svojih omiljenih filmova, a imao je uticaj i na Vučji potok (2005), debitantski film Grega Maklina.[6] Godine 2015. snimljen je još jedan film pod istim naslovom i sa sličnom tematikom, ali ne predstavlja zvanični rimejk ovog filma.

Radnja uredi

 Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

U ruralnom delu Australije, kamiondžija Patrik Kvid, u društvu svog ljubimca dinga Bozvela, danonoćno radi na transportu mesa, zbog štrajka koji je nastupio. Istovremeno, misteriozni serijski ubica progoni stoperke i predstavlja se kao Patrik, kako bi policija njega pratila. Patriku se u putu pridružuje stoperka Pamela Rašvort, koja mu pomaže da reši misteriju ubistava.

Uloge uredi

Glumac Uloga
Stejsi Kič Patrik „Pet” Kvid
Džejmi Li Kertis Pamela „Stoperka” Rašvort
Marion Edvard Frita
Grant Pejdž ubica „Smit ili Džouns”
Alan Hopgud Lester
pas Kiler Bozvel

Reference uredi

  1. ^ Stratton 1990, str. 261–62.
  2. ^ "Interview with Richard Franklin", Signet, 15 September 1995 Arhivirano 1 april 2013 na sajtu Wayback Machine accessed 18 November 2012
  3. ^ a b Kangaroo Hitchcock: The Making of Roadgames (2003). Anchor Bay Entertainment.
  4. ^ Interview with Richard Franklin, Mondo Stump, originally published in Eros Magazine Vol 3 No 1 (2003), Canberra accessed 15 October 2012
  5. ^ Staff (31. 12. 1980). „Review: 'Road Games'. Variety. Pristupljeno 30. 4. 2016. 
  6. ^ Curtis, Jamie Lee; Keach, Stacy; McLean, Greg; and Quentin Tarantino (2008). Not Quite Hollywood: The Wild, Untold Story of Ozploitation! (Documentary). City Films Worldwide. 

Spoljašnje veze uredi